Arhiva za November, 2005

Hedge fondovi

Tuesday, November 15th, 2005
  
Hedge fondove (eng. hedge funds) bi mogli nazvati ''divljim'' fondovima, oni u pravilu nisu registrirani i ne podliježu zakonskim regulama koje moraju ispunjavati registrirani investicijski fondovi.
 
U početku je osnovna ideja hedge fondova bila osigurati povrat na ulaganje (eng. hedge = zaštita), dok su danas hedge fondovi u principu usredočeni na rizik kako bi ostvarili što veći prinos. Iako u pravilu ostvaruju veće prinose od drugih (investicijskih, mirovinskih,..) fondova, baš zato što su usredočeni na rizik nisu pogodni individalnim invesitorima, čak i u slučaju kad je početni ulog poprilično nizak, cca. 25.000 USD.  
 
Sad se neki pitaju ''kako to smiju biti neregistrirani?''. Nitko ne može zabraniti, npr. određenoj skupini članova koji prate investicijske forume ili blogove da zajednički udruže znanje i vrijeme, te iz zajedničkog računa investiraju novac. SEC pokušava regulirati poslovanje hedge fondova, ali i dalje ne uspjeva, bar ne u značajnijoj mjeri. Prednost takvih fondova nad investicijskim fondovima je ta što hedge fondovi smiju trgovati na način koji nije dopušten investicijskim fondovima, npr. smiju shortati, ulagati u bilo koje dionice na bilo kojem tržištu, opcije i futurese, te poslove izvan tržišta vrijednosnica, baš kao i samostalni investitor. Namijenjeni su u pravilu velikim korporacijama i imućnijim investitorima, najviše zbog zakonskih regulativa (SEC) koji nisu blagonakloni prema (riskantnim) hedge fondovima, npr. poneki hedge fondovi imaju minimalni ulog od milijun pa čak do 25 milijuna dolara, a neki su uz sve to i jednostavno zatvoreni za nove klijente (npr. Cramer Berkowitz). Također, SEC je zabranio oglašavanje hedge fondova, odnosno, ako su neregistrirani, nema se tko oglašavati.
 
U Americi djeluje oko 9000 hedge fondova, a po procjenam taj broj se svake godine poveća za 10%. Službene statistike ne postoje jer u US zakonu nema definicije hedge fonda, a i velik broj istih se registrira off-shore.  
 
Mutual fondovi, za razliku od Hedge, su registrirani i nadgledani od strane SEC-a, a jedna od regulativa kojoj podliježu mutual fondovi je ta da im nije dopušteno svojim fond managerima plaćati proviziju od zarade (kod Hedge ona ponekad iznosi i 50% od zarade, npr. Simons i Cohen), što mogi vide kao razlog relativne neučinkovitosti managera u Mutual fondovima.
 
Ipak, mutual fondovi raspolažu s oko 8 tisuca milijardi dolara ($7.818 trillion), za razliku od Hadge fondova koji raspolažu s oko 1100 milijardi dolara, po procjenama iz 2004. godine. Od negativnih strana treba spomenuti pojavu "divljih" hedge fond managera, tj. osoba koje nisu sposobne obavljati taj posao, ali zbog nedostatka SEC regulative, i slabe informiranosti, klijenti znaju pogriješiti pri izboru svog Hegde managera.
 
Procjenjuje se da u cijelom svijetu ima preko 9 tisuca Hedge fondova te da se taj broj svake godine poveća za 10%. Službene statistike ne postoje jer u US zakonu nema definicije hedge fonda, a i velik broj ih se registrira off-shore (Kajmansko otočje, Bermuda, Britanski Djevičanski otoci,..). Najpoznatij među hedge fondovima su Soros Fund Management, Clinton group, Bridgewater, Pequot,..
Hedge fondovi su organizirani kao "partnerstvo", gdje je glavni manager također i glavni savjetnik (investitor), a financijeri ("klijenti") partneri. Ujedno su i netransparentni, što znači da ne moraju objavljivati gdje i kako ulažu novac svojih klijenata. Velik broj hedge fondova je registriran offshore, kako bi izbjegli plaćanje poreza.
 
Špekulira se čak da su Hegde fondovi odgovorni za nagli porast cijene nafte kojima smo svjedoci posljednjih par godina, a razlog tome je, navodno, ulaganje najjačih Hedge fondova u futurese (o futuresima baš možete pročitati na OptionMasterovom blogu) na naftu. Kako investicijskim fondovima nije dozvoljeno shortati, oni su "osuđeni" na gubitak u bear marketu, dok hegde fondovi zarađuju i kad padaju cijene, sto shortanjem, sto pisanjem i/li kupovinom opcija.
 
Nisu pogodni široj javnosti i zbog mnogo većeg rizika od gubitka sredstava, veliki investitori su toga u potpunosti svjesni i spremni su riskirati u zamjenu za prihod veći no što bi ostvarili kod klasičnih investicijskih fondova, dok mali investitor najčešće to sebi ne može priuštiti. Prosječna naknada je 1-2% od uloženih sredstava, te 20-50% od dobiti, što je drastično više nego kod klasičnih investicijski fondova. Neki od poznatijih hedge fond managera su George Soros i Jim Cramer (Mad Money), koji je 2000. godine kad je DOW pao -6%, a S&P500 -11%, na "svom" portfelju zaradio +36%. Prošle godine je najveći prihod imao hedge fond kojem je manager Edward Lampert iz ESL Investments Inc., 1.2 milijarde dolara, kako je objavio PR Newswire.

Hedge fondovi postoje već nekoliko desetljeća, ali o njima se počelo pisati tek nakon što je 1998. godine jedan hedge fond (LTCM) izgubio 4.6 milijarde dolara (dotad im je prosječan godišni prihod bio +40%), te time ugrozio čak cjelokupan bankarski sistem zbog velikih iznosa kojima banke kreditiraju hedge fondove. Ako vas zanima nešto više o tome, možete pročitati knjigu ''When Genius Failed'' autora Rogera Lowensteina.

 
 James Simons Alpha cover
 
James Harris (Jim) Simons, Ph.D. is a cryptanalyst, mathematical physicist, academic, investment advisor, billionaire and philanthropist. In 1982, Simons founded Renaissance Technologies Corporation, a private investment firm based in New York with over $12 billion under management; Simons is still at the helm, as president, of what is now one of the world's most successful hedge funds.[1] According to Institutional Investor magazine, Simons earned an estimated $1.5 billion in 2005[2] (the largest compensation among hedge fund managers that year [1]) and $670 million in 2004. Simons' most influential research involved the discovery and application of certain geometric measurements, and resulted in the Chern-Simons form (aka Chern-Simons invariants, or Chern-Simons theory). In 1974, his theory was published in Characteristic Forms and Geometric Invariants, co-authored with the differential geometer Shiing-Shen Chern. The theory has wide use in theoretical physics, particularly string theory. With an estimated current net worth of around $4 billion, he is ranked by Forbes as the 64-richest person in America.
hr.digg|prijavi These icons link to social bookmarking sites where readers can share and discover new web pages.
  • co.mments
  • del.icio.us
  • digg
  • Ma.gnolia
  • YahooMyWeb
  • hr.digg

Jesse Livermore (1877-1940)

Wednesday, November 9th, 2005

 

Jesse Livermore

 

Iako je preminuo prije ravno 65 godina i danas se o njemu govori kao jednom od najcjenjenijih tradera svih vremena. Poznat i pod nadimcima poput Boy Plunger, The Great Bear, The Wall Street Wonder i Cotton King, Livermore je čak četiri puta za vrijeme svog traderskog staža izgubio, tri puta i ponovo stekao, multi-milijunske vrijednosti, ako bi tadašnji milijun pretvorili u današnje odnose, govorili bi o milijardama dolara. On je čovjek kojeg su držali odgovornim za veliki slom burze 1929. godine, a svoje «prste» je imao u svim većim krizama od 1917 do 1940. godine kad je i preminuo, odnosno kad je izvršio samoubojstvo. Iza njega su osim nebrojenih citata ostale dvije izuzetno cijenjene i danas rado čitane, odnosno knjige koje su obvezno štivo svakog tradera: "Reminiscences of a Stock Operator" i "How to Trade Stocks". O njemu bi se moglo ispisati par stranica teksta, ali za to će već trebati ili uposliti Google ili Amazon i kupiti njegove knjige. Izdvojiti ću samo neke od njegovih citata:

"Fear your losses and let your profits run"
"It was never my thinking that made me money but my sitting tight"
"Markets are never wrong, opinions are"

Većinu svog bogatsva je stekao shortanjem za vrijeme sloma burze  (prilikom market crash-a 1929.god je zaradio preko 100 milijuna usd), a filozofija ili princip trgovanja mu je bilo dokupljivanje pozicije koja ide u željenom smjeru i brza prodaja ako krene u neželjenom smjeru (cutting losses quickly).  

Ironično, nije se baš uvijek držao svojih principa što ga je na kraju i koštalo gubitka cijelog bogatstva, poslušao je savjet prijatelja i dokupljivao poziciju koja je bila u gubitku.

 
Kraj world greatest stock tradera

In the Squibb building at 745 Fifth Avenue, he entered in the Sherry-Netherland Hotel on November 28, 1940, at 4:30 in the afternoon. By 5:33 he walked through the swinging doors and slipped through the closed door of a dim, dark, cloakroom. He sat on a stool at the end of the cloakroom. He withdrew a .32-caliber Colt automatic pistol (he bought the gun in 1928 while he was living in Evermore). He placed the barrel of the gun behind his right ear and pulled the trigger. He died instantly.[10] Livermore was 63 years old.

The police revealed that there was a suicide note of eight small handwritten pages in Livermore's personal notebook. It was reported in the November 30th of the New York Tribune[11].

Although untouchable trusts and cash assets at his death totalled over $5 million, he had failed to regain his trading confidence by his death. A lifelong history of clinical depression had finally become the dominant factor in his final years.

Today, Livermore is regarded by many professional traders to be the greatest trader in history.

   

Zanimljivo da je on bio samo jedan od poznatih businessman-a koji su život skončali na tragičan način, npr.:

1. Predsjednik najveće US željezare, Charles Schwab, je umro u bijedi.

2. Predsjednik najveće naftne kompanije, Edward Hopson je psihički nastradao.

3. Predsjednik newyorkške burze (NYSE), Richard Whitney je pušten iz zatvora da umre u svom domu, također bez novčića.

4. Najpoznatiji trader pšenicom, Arthur Cooger, umro na nepoznatom mjestu, kao prosjak.

5. Predsjednik internacionalne banke, Leon Fraser, izvršio samoubojstvo.

6. Ivar Krueger, predsjednik International Match Corp., također izvršio samoubojstvo, iako neki tvrde da je ubijen.

hr.digg|prijavi These icons link to social bookmarking sites where readers can share and discover new web pages.
  • co.mments
  • del.icio.us
  • digg
  • Ma.gnolia
  • YahooMyWeb
  • hr.digg