Ukratko, index je presjek zbivanja na određenoj burzi ili određenom sektoru.

Od skoro 9000 dionica koliko se trguje u US, odabire se određen broj dionica, u nekim slučajevima je to 30 (Dow Jones), negdje 100 (Nasdaq 100), negdje 500 (Standard and Poor 500), negdje i 2000 (Russell 2000), ili čak 5000 (Wilshire 5000).

Svaki od spomenutih indexa je sačinjen na identičnom principu, od ukupnog broja dionica uzme se npr. 100 s određene burze ili sektora (ili oboje), u principu likvidnijih te svaka pondira (ovisno o značaju iste) te se sve pomnoži, podjeli i dobije brojčana vrijednost čija nam promjena kazuje da li vrijednost svih uračunatih dionica u ovom trenutku pada ili raste, odnosno kako se kretala kroz povijest.

Indexi nam služe kao pokazatelj općeg stanja na tržištu, jer postoji realna mogućnost da određeni indexi ostvare značajan porast, a da dionice koje mi imamo u portfelju izgube na vrijednosti.

Osim ako spomenute dionice nisu izvedenice (fondovi) indexa, poput DIA (Dow Jones), QQQQ (Nasdaq 100) ili SPY (Standard and Poor 500). Iza tih skraćenica se ne skrivaju dionice već “fondovi” koji sadržavaju preslik dionica od kojih se sastoje spomenuti indexi.

Znači, ako uložite u qqqq, vi ste izravno uložili u svih 100 dionica od kojih se sastoji Nasdaq 100 index.

Najstariji i najčešće spominjan među indexima je Dow Jones Industrial Average (DJIA), presjek 30 dionica industrijskog sektora trgovanih na NYSE i na Nasdaq stock exchange. U upotrebu ga je uveo Charles Dow 1896 godine. S obzirom da ga sačinjava manji broj dionica, mnogi traderi ga ne smatraju pouzdanim pokazateljem, ipak, još uvijek se smatra osnovim pokazateljem stanja marketa, tj. ako je Dow pao, smatra se da je pao i market.

Osim glavnog Dow Jones Ind, postoje i druge izvedenice koje se odnose na sektor, npr. prometa, proizvodnje, itd. Zatim treba spomenuti Nasdaq Composite (^IXIC) kojeg sačinjavaju preko 3000 dionica trgovanih na Nasdaq burzi (Dow Jones sačinjavaju dionice trgovane i na NYSE i na Nasdaq stock exchange). Najveći utjecaj na index imaju velike kompanije kao što su Microsoft, Intel, Cisco, Dell,..tj. skoro 2/3 indexa sačinjavaju kompanije iz IT (Internet Technology) sektora.

Oni koji su pročitali prvu verziju ovog teksta znaju da sam spomenuo Nasdaq 100, razlog tome je taj što se Nasdaq 100 u pravilu češće koristi _među investitorima_ kao referenca pokreta na marketu, a u njega se može ulagati putem udjela u fondu nazvanog “QQQQ”. Sačinjavaju ga 100 najvećih US i svjetskih kompanija (Microsoft, Intel,..), osim financijskih kompanija (za razliku od sp500), koje se trguju na Nasdaq burzi. Također prevladavaju IT kompanije, s 56.6% udjela, ali značajan udio imaju i kompanije iz drugih sektora, biotehnologije, komunikacija, trgovine,…kako bi se diverzifikacijom onemogućilo da pomaci par najvećih kompanija pretjerano utjeću na kretanje cijelog indexa.

Standard and Poor 500, kako mu samo ime kaže sačinjavaju ga 500 različitih dionica, iako ima i njegovih izvedenica koje sačinjavaju npr. 400 dionica kompanija manje vrijednosti, od 300 milijuna usd do 2 milijarde usd (small-cap), ili 600 kompanija srednje vrijednosti, između 2 milijarde i i 10 milijardi (mid-cap). Ali, jedini svakodnevno spominjan, a možda i općenito najčešće korišten od svih indexa je Standard and Poor 500. Zbog velikog broja dionica koje ga sačinjavaju mnogi ga smatraju najobjektivnijim prikazom stanja na tržištu.

This entry was posted on Friday, March 31st, 2006 at 10:31 am and is filed under indexi. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0 feed. You can leave a response, or trackback from your own site.