Odgovor na ovo pitanje moramo potražiti u “izvorima sredstava”. Pogledajmo malo to vrijeme: zaposlenost je bila visoka, svi su proizvodili, bilo je svega. tada si je svaki radnik forda moga priuštiti fordov automobil. to je bila politika vizionara i sve je dobro funkcioniralo. onda su krenula investiranja, ništa nije bilo loše, sve je raslo iz dana u dan. Svi su dobivali i svi su bili pobjednici. ne samo na burzi, nego i u ostalim sferama privrede. tako si je john proširio farmu za duplo, a bill je maštao o svojoj novoj proizvodnoj hali, a oni hrabriji su na burzi našli svoj vlastiti neverland.
ali vratimo se na izvore financiranja. bilo je to doba kao što smo već rekli rapidnog rasta i prije svega bilo je to doba kada se je novac upumpavao u sustav nemilice. nije bilo kredita kojeg nisi mogao dobiti. samo si morao založiti svoju imovinu. ali tko to ne bi napravio kada su dobici bili ogromni, a pobjednici svi. i ljudi su se počeli zaduživati. sve više i više, umjesto da su pozajmljeno vraćali oni su se još jaće zaduživali i refinanciranjem servisirali kredite. logika je bila da ako na 1$ ostvarim 3$, onda na 100 mogu ostvariti 300, a onda mi neće biti problem vratiti posuđenih 100…a vila je davala kao i u prići.
i onda je dobra vila odjedamput postala jako zločesta i došao je dan kada je rekla prvome koji je to jutro došao…kghmmm, žao mi je ali ne možemo vam odobriti vaš zahtjev za refinanciranjem. moramo vas zamoliti da nam sutra vratite sve što smo vam posudili. hvala na razumjevanju.
malo zatečen čovijek je izašao malo ljut ali nezabrinut, jer je znao da kad proda svoje vrijednosne papiriće, imati će dovoljno novca da vrati vili zajam i još će mu puuuuno ostati. i mislio si je da je vila malo glupa što ne vjeruje u njega i u bogatstvo koje će steći.
ono što jadnik nije znao je da je taj dan vila odbila i sve druge zahtjeve za refinanciranjem i da je na burzu krenulo još jaaaako puno ljudi sličnih njemu…

sve ostalo je povijest….i ne nisu živjeli sretno do kraja života.

dobar vam je blog kolega.