Objavljeni su rezultati poslovanja za prvo polugodište 2006. koji kažu:

- prvo polugodište 2005: neto dobit 2,942 milijuna kuna
- prvo polugodište 2006: neto dobit 16,496 milijuna kuna

Iz prilozenog se vidi da je neto dobit značajno porasla, slična situacija je i s kvartalnom dobiti koja je prošle godine iznosila 1,898 milijuna kn, a ove 7,696 milijuna kuna.

Porasli su i prihodi, s 671,869 mil. kn prosle na 713,413 mil. kn ove godine, s tim da su znacajno porasli prihodi od prodaje u zemlji, s 644,460 mil. kn prosle na 693,290 mil. kn ove godine, a pali su prihodi od prodaje u inozemstvu s 24,971 mil. kn prosle na 18,533 mil. kn ove godine, a takodjer su pali financijski prihodi s 8,698 mil. kn prosle na 2,868 mil. kn ove godine.

Knjigovodstvena vrijednost je 244,306 mil. kn, sto podjeljeno s 99331 kom dionica iznosi 2492 kune po dionici. Posljednja cijena na burzi je 2500kn, znaci u rangu s knjig. vrijednosti. Za ovo polugodiste EPS iznosi 166,07 kuna, a P/E ratio je 15,05.

Aureus invest je treci na listi dionicara s 1% dionica, Mepas, odnosno njegov vlasnik Mirko Grbešić je i vecinski vlasnik Brodomerkura s 92,42% dionica.

U objašnjenju uprave se navodi da je zarada premašena za cca. 10% iznad planiranog, a od negadivnih pokazatelja je navedena neizvjesna naplata dugovanja od 3 milijuna kuna. Naplata dugovanja je stari problem BDMR-a zato što su joj posrnula državna poduzeća među najvećim kupcima (npr. splitska željezara), ali kako se kaže “država nikom nije ostala dužna jer će država posljednja propasti”. Inače nisam ljubitelj investiranaj u kompanije koje značajnije ovise o politici, kao što je to dobrim dijelom slučaj s BDMR-om, ali dobri financijski pokazatelji me uvjeravaju da se uprava Brodomerkura izuzetno dobro snalazi u tim vodama, nažalost, možda je “voz prošao” jer s cijenom od 2500kn BDMR se ne može nazvati podcijenjenim, ali ni precijenjenim.

Zaključak

Nažalost poprilično nelikvidna dionica koja značajnije pomake u cijeni može pripisati isključivo svojoj nelikvidnosti, inače ne očekujem značajnije pomake vrijednosti (preko 3000kn u skoroj budućnosti). Ukratko, da je imam - ne bih je prodao, ako je nemam - radije bih kupio ZLAR, iako ne mogu reći niti jednu zamjerku onom tko dio svog portfelja uloži u Brodomerkur.

Usporedba poslovanja Petrokemije u prvom polugodištu 2004., 2005. i 2006. godine.

U svom tekstu o analizi financijskog izvješća sam napisao da je analizu potrebno uraditi kako bi uvidjeli kojom brzinom promatrana kompanija napreduje, ipak, kompanija može i nazadovati, kao što ćemo vidjeti u ovom primjeru.

Naravno, nazadovanje je, kako sama riječ kaže - nepoželjno, ali da bi donjeli konačnu odluku da li kupiti dionice promatrane kompanije ili ne, potrebno je sagledati još neke aspekte, ponajprije cijenu dionice.

- prvom polugodištu 2004. Petrokemija je ostvarila dobit u iznosu od 29,518 milijuna kuna, s 47,047 milijuna kuna amortizacije.

- prvom polugodištu 2005. Petrokemija je ostvarila dobit u iznosu od 21,517 milijuna kuna, s 48,398 milijuna kuna amortizacije.

- prvom polugodištu 2006. Petrokemija je ostvarila gubitak u iznosu od 23,012 milijuna kuna, s 49,066 milijuna kuna amortizacije.

Knjigovodstvena vrijednost Petrokemije iznosi 304 kune po dionici.

U ovom trenutku, 26. srpnja 2006., cijena dionice na burzi iznosi 140 kuna, ili 0.46% knjigovodstvene vrijednosti.

* 2005. godinu je PTKM završila kao gubitaš s gubitkom od 29,481 milijuna kuna, ali sve do posljednjeg tromjesečja je poslovala s dobiti, da bi u posljednjem tromjesečju ostvarila gubitak od 32,709 milijuna kuna. U skladu s tim tvrdnje kako je značajan gubitak koji je PTKM ostvarila u prvom tromjesečju 2006 zato što je frizirala dobit za proteklu godinu pa su “igre” došle na naplatu u prvom tromjesečju, nemaju smisla.

* Iako neki tvrde da sam iz nepoznatih razlog subjektivan kad je PTKM u pitanju, smatram da nisam, dapače, nerijetko sam je ocijenio s “HOLD”, iako su fin. podaci ukazivali na “STRONG SELL”, ali toga ću se dotaknuti kasnije. S obzirom da je 90% mog portfelja na US tržištu prema PTKM se odnosim kao što bi se odnosio i prema nekoj US dionici iz sektora kojem pripada PTKM. Izvršio bih usporedbu P/E, P/B, rasta ili pada dobiti, odnosno gubitka, te, naravno, prilagodio ocjenu prema državi u kojoj posluje. Na temelju tih podataka sam donio svoj stav o PTKM.

* Osim gnojiva iz krajeva koje spominje Sasko, ne zaboravimo da je nedavno drzava otpisala dug NIS Petrohemiji iz Srbije, a osim veće cijene radne snage u Hr nego u Srbiji, kad Hr uđe u EU (ili se usuglasi s zakonima iste), te INA postane privatna, PTKM ce sigurno biti teže bez obzira sto ce se i dalje pronaci nacin da ima povlastenu cijenu plina, isti nece moci trošiti bez da ga plati ili s dosadasnjim kasnjenjima placanja. Tu je i Zakon o zastiti trzisnog natjecanja, jer PTKM, s obzirom da izvozi i na trziste EU, nece vise moci biti subvencionirana od strane drzave i na temelju toga imati mogucnost ponuditi proizvode po manjoj cijeni od konkurencije iz EU.

Usput prinosim kolumnu iz Vjesnika za koju smatram da na poprilično zanimljiv način govori o “problemu” PTKM. Iako je pisana prije par godina te je potrebno ažurirati podatke, mislim da je bit članka zadržana.

“Zanimljivo je i ono što se događa s »Petrokemijom« u Kutini. Ona naime od Ine kupuje plin po oko devet centi po prostornom metru, a Ina ga uvozi iz Rusije po petnaest, šesnaest centi. Domaćinstva plaćaju plin (u Zagrebu) oko trideset centi, a Ina i distributeri, kojih ima više od četrdeset, što pokazuje kako je to unosan posao, traže još više cijene.
Jadranski plin Talijanima se isporučuje po oko 6,3 ili po osam centi. Proizvodna cijena plina u kontinentalnom dijelu Hrvatske je do tri, četiri centa, a prodaju ga kućanstvima gotovo deset puta skuplje po 30 centi. Zašto?
»Petrokemija« troši plina kao sva kućanstva zajedno, a u dvadeset godina postojanja potrošila je plina više nego kućanstva od kada troše plin u Hrvatskoj.
Kada zimi nema plina za »Petrokemiju« zbog neriješenog problema dobave, političari izvedu zaposlene (i seljake?) na blokadu cesta »jer neće biti gnojiva za proljetnu sjetvu«, a oko šezdeset posto ukupne proizvodnje u dvadeset godina postojanja »Petrokemija« izvozi izvan granica, dakle, o nedostatku gnojiva za sjetvu u Hrvatskoj nema niti govora.
Zar proizvodnju gnojiva za izvoz trebaju subvencionirati kućanstva? Možda bi bilo jeftinije platiti zaposlenima u »Petrokemiji« da se odmaraju nego da rade za takav izvoz?”

* Nadodao bih i komentar Tomislava Dragičevića, predsjednika uprave INE koji se također osvrnuo na poslovanje Petrokemije.

“»Razumijem da je 3.000 ljudi koji rade u Petrokemiji zabrinuto za egzistenciju, ali uprava kutinske tvornice godinama zna za probleme pa ipak ništa ne poduzima. Problema s Petrokemijom bit će sve dok njena uprava bude mislila da netko drugi treba rješavati njihove probleme. Umjesto da pristanu na dugoročan ugovor o opskrbi, kakav primjerice ima HEP, i naprave planove poslovanja i razvoja za više godina unaprijed, stalno samo traže pomoć i otpis dugova. Najlakše je izvesti radnike na ulicu«, kaže Dragičević.
Tako je, dodao je, u 1997. otpisano 100 milijuna maraka dugova Petrokemije Ini, a sada ponovo traže otpis još 100 milijuna maraka. Da je tih 200 milijuna maraka podijeljeno radnicima da sjede doma, bilo bi jeftinije. Jer pitanje je treba li država subvencionirati proizvodnju gnojiva kako bi se izvezeno prodavalo ispod realne cijene, kaže predsjednik Uprave Ine.
Posljednjih godina Ina je stalno u situaciji da zbog »viših interesa« sanira i pomaže poduzeća, iako ta poduzeća moraju imati uprave koje trebaju imati planove, scenarije razvoja. Kada to uprave naprave, onda neće biti ovakvih demonstracija, blokada benzinskih postaja, »jogurt revolucije« da bi se prikrile nesposobnosti, kazao je Dragičević.”

** Komentar kolege koji koristi egid “matekarate” s foruma poslovni.hr;

“Petrokemija kao tvrtka od svoje registracije 1997. nikad nije proizvela dobit nego je izgubila kapital (ljudi zaboravljaju nominalu od 700 kuna iz 97.) te joj nisu pomogle ni sanacija od 200 milja iz 2000. kad je oprošten 1. dug za plin ni iz 2006. kad je obećana dokapitalizacija od 210 milja za opet dug za plin! To bi bila super firma kad bi proizvodila istu količinu gnojiva sa 1.800 umjesto današnjih 2.700 zaposlenih ali to ne odgovara politici da u Kutini tako veliki broj ljudi ide doma. Pozitivno je što zbog istog razloga nikad neće u stečaj te bar ne možeš izgubiti čitavo ulaganje.
Jedini kupac iz RH se zna i on je nudio 20 USD po dionici što je sadašnja cijena, ali je stvar riješio u međuvremenu još bolje te je prvo išao u damping sa cijenama gnojiva iz uvoza i zatim sklopio ugovor o otkupu 10% provizvodnje ptkm putem Agrokor trgovine.”

* Ipak, da ne bude kako je sve crno, odnos P/B kod PTKM je izuzetno povoljan, bar na prvi pogled, ali isto kao sto mali odnos P/E moze značiti ili da je firma podcijenjena te da je očekuje rast vrijednosti, ILI da zaista ne vrijedi. U ovom slucaju se rast cijene temelji na imaginarnim ocekivanjima koja se, istina, teoretski mogu ostvariti, ali to je vec cista kocka, Sanader je dao mnogo obećanja, ali vrlo malo njih ispunio. Također, mnoge privatne kompanije placaju velike količine novca na temelju kamata za neplacene poreze, PTKM je skoro 49% u privatnom vlasnistvu, pa bi izlazak u susret istoj i “otpisivanje” dugova + privatizacija iste nakon “oprosta” duga nedvojbeno izazvala oštro negodovanje, vjerojatno mnogo izraženije nego što bi bila podrška dioničara PTKM-a i dijela radnika, što Sanaderu i nije u cilju u predizborno vrijeme.

Zaključak

Petrokemija je klasičan socijalistički gubitaš, tromi gigant koji se ne moze prilagoditi novonastalim uvjetima na trzistu, jos uvijek posluje iskljucivo iz politickih razloga jer zapošljava 2650 radnika što izravno i neizravno znači skoro 10 tisuća ruku na izborima.

fikus:

Na Cl ili kuhinjska sol ima isti kemijski sastav svugdje na svijetu.Nema tu kvalitetnijih i manje kvalitetnih molekula ili atoma.Slično je i sa lijekovima,odnosno točno definiranim kemijskim spojevima.Ev.mogu postojati varijacije različitih kristalnih rešetki,veličine kristala ili stabilnosti spoja u različitim uvjetima.Nije to autoindustrija!

…glasi Fikusov komentar napisan kao reakcija na tekst Pliva (fast&long).

Mišljenja sam da je tema o generičkim lijekovima usko vezana za temu Plive, jer se sigurno sjećamo navoda da je Pliva napustila istraživanje novih lijekova te se u potpunosti prepustila istraživanju i proizvodnji generičkih lijekova.

Fikusov komentar je istinit, ali nije potpun, generički lijekovi su u bitku isti kao i originalni, ali nisu isti u potpunosti te je istraživanje potrebno kako bi se dobio lijek koji je svojim djelovajem istovjetan originalnom lijeku, ali opet nije potpuno isti kao original.

Zašto je generički lijek jeftiniji?
Prije izlaska na tržište novi lijek mora proći niz predkliničkih i kliničkih ispitivanja djelotvornosti koja su izrazito skupa i dugotrajna. Kako se u proizvodnji generičkih lijekova koriste već ispitane ljekovite tvari, te nije potrebno ponavljati početna istraživanja, njihov je razvoj brži i jeftiniji. Također za njih nije potrebna složena edukacija medicinskih stručnjaka koji su već upoznati s lijekom.

Tekst je u osnovi copy/paste-an s web stranice www.plivazdravlje.hr, ali je značajno skraćen. Odnosno, tekst je po svemu sudeći preveden s stranice webMD te objavljen na Plivinim stranicama. Btw., u potrazi za “službenom” tj. kvalitetnije oblikovanom formom opisivanja značenja riječi “generički lijek” sam naletio na wikipedijino objašnjenje riječi “generički”, koja kaže:

“Generic brands of consumer products are distinguished by the absence of a well-known brand name. They may be manufactured by less prominent companies, or sold by supermarkets as their own brand. Generally they imitate more expensive brands, competing on price. Generic brand products are often as good as the branded product, though not necessarily, and many are made on the same production line. However the quality may change suddenly in either direction with no change in the packaging if the supermarket changes the supplier for the product.”