Suprotno očekivanjima mnogih – naslov nema veze s Slovencima. 

Radi se lošim poslovnim navikama ljudi zaposlenih u našim firmama i ustanovama čiji način poslovanja je još uvijek negdje u 1969. godini, a nemaju ni najmanju želju napredovati. Dapače, grčevito se trude ostati u tenkovinama samoupravljanja, "gdje se prvi put zaposliš tamo doživiš i mirovinu", "tko je lud radit, bježim na selo il vikendicu", "od 8 do 9 se pije kafa, od 9.30 do 10 se radi, a onda se priprema za marendu, nakon marende su svi štufi, u 14h već u letećem startu za doma". A "klijenti" su ono što ti neda mira dok višesatno telefoniraš s prijateljicom o tome koje pločice ćeš staviti na pod vikendice. 

Dok sam aktivno pisao blog često bi dobio upit o prijenosu novca na račun brokera u inozemstvu, pa su temeljem toga nastala tri članka koja pokrivaju to područje;

http://www.cartmann.com/16/

http://www.cartmann.com/polog-novca-na-racun/hnb-dopusten-prijenos-novca-na-brokerov-racun/

http://www.cartmann.com/polog-novca-na-racun/zakonsko-stajaliste/

Kao što vidite, po trenutnom Zakonu o deviznom poslovanju moguće je otvoriti "račun" kod brokera i trgovati opcijama, dapače, bilo je dopušteno i prije, ali je upitno da li još treba slati izvatke HNB-u.

Zato početkom godine pošaljem e-mail HNB-u na adresu info@hnb.hr s upitom da li je potrebno slati izvode. Nisam dobio odgovor niti nakon 2 tjedna. Pošaljem ponovo. Opet bez odgovora. Nazovem, ali tamo me prespajaju s broja na broj, da bi mi na kraju rekli kako je "kolegica koja se bavi s tim na skijanju". Zar nema nikog u HNB-u koji poznaje zakon osim te "kolegice na skijanju"?

Prije mjesec dana opet pošaljem mail (pod pretpostavkom da se vratila s skijanja jer je vani +30). Nema odgovora. Pošaljem ponovo. Nema odgovora. Svaki put pošaljem kopiju i sebi, da provjerim da li je mail ok. Sve ok s mailom, primili su ga, ali nemaju volje odgovarati. Zaposlenici HNB-a se financiraju od našeg novca, ali ih očito za nas nije briga.

Svakako, još prije godinu-dvije dana dok je OptionMaster pisao na svom blogu i Felix redovito komentirao naletim na njegovu preporuku za brokera čudnog naziva – thinkorswim (u prevodu misli ili plivaj). Prije par dana čitam arhivu i skužim da sam tamo otvorio račun te pogledam web i njihovu trading platformu, svidi mi se i odlučim poslati $3500 osnovnog depozita. Kako se radi o iznosu manjem od 3000 eur, odlučim ga poslati iz naše, splitske banke. Koja greška. U banku sam ušao u 9.45h te uzeo broj za gotovinske transakcije, računajući da će me tražiti da dignem novac s eur računa i prebacim na usd račun. Tako je i bilo, ali me poslalo na bezgotovinske transakcije s napomenom da ću se načekati. Uzeo broj i otišao obaviti dnevne zadatke, vratio se za sat i 45min u strahu da je moj broj već odavno prozvan – ali nije, ni blizu. Čekao još pola sata, na red sam došao u 11.30h. Iz banke sam izašao u 16.45h, da bi me nakon toga zvali da se vratim u banku. Imam online bankarstvo splitske banke za firmu s kojim sam već transferirao novac putem wire transfer by swift, a to plaćam 55kn mjesečno. Nisam uzeo online bankarstvo za račun fizičke osobe jer ga rijetko koristim, a dođe dodatnih 55kn mjesečno naspram 4kn mjesečno koliko dođe u PBZ-u. I to je bila velika greška, jer da sam slao wire transfer preko online bankarstva to bi napravio jučer bez ikakvih problema, ovako su me dobrano "iz*ebali bez ku*ca", kako kaže jedan moj prijatelj. 

Dao papir s svim potrebnim informacijama, kao što sam dosad radio u Sloveniji ili Bosni i sve je prošlo ok. Ali ovdje neće.

U razgovoru slučajno spomenuo da lova ide na brokerski račun, pa da ne zaboravi dodati u tekstu moje ime i prezime i broj računa jer teoretski ja uplaćujem novac njima, ali na svoj "račun". Kaže mi da će mi objasniti gdje su brokeri splitske banke pa da preko njih kupim dionice. ????? Gledam je u čudu i kažem da ne želim kupiti dionice niti je sigurno da ću ih uopće kupovati, samo želim napraviti transakciju na navedeni račun i da je to sve što tražim. Ne može, za kupovinu dionica je posebna procedura. Kažem ok, stavite da plaćam usluge u inozemstvu (pa u neku ruku brokerske usluge su usluge ;)). Ne može, treba predračun. Gledam je u čudu i kažem da predračun ne treba kad plaćam online, a sad treba? Gleda i ona mene u čudu i znoji se, ne zna što će napraviti, samo da ne zaplače. Kažem da ni u Hrvatskoj predračun nije knjigovodstveni dokument i da se po zakonu predračun ne treba arhivirati tj. može se pobrisati iz evidencije odmah nakon što je izdan, a mnoge države ne šalju predračune. Pa čak i da pošalju, npr. predračun iz Kine na kineskom, što će ona s njim? Slegne ramenima i kaže da predračun mora biti na engleskom. Pitam da mi onda isprinta nalog za doznaku u inozemstvo – obrazac 14 na engleskom kako bi ga mogao faksirat brokeru da provjere jesu li sve dobro ispunili. Kaže da ne može, isključivo na hrvatskom i zove kolegicu koja ima 76g i značku druga Tita. I ona bulji ko tele u nalog za plaćanje u inozemstvo i govori "neće to proć, neće to proć, ne znam, neće to proć". Treća kolegica se samo okrenula u drugu stranu glumeći da nije njen posao, inače je bila na telefonu od 9h ujutro do 17h popodne, nisam je čuo što je pričala ali mi se čini da je objašnjavala kćeri kako skuhati ručak. Prekinula je samo kad je došao neki lik kako bi ga molila da joj upiše kćer na pravo. Taj lik se tu šetao i izležavao cca. sat vremena, koliko sam skužio ne radi u banci već dođe ubit vrijeme i popit kafu. 

Jasno mi je da službenica nije jedini krivac već uprava koja ih ne educira i naši nejasni zakoni odnosno pravilnici i upute koje su u nerijetko neažurirane i kontradiktorne s zakonom. HNB traži valjani predračun iz inozemstva, ali ne znam kako HNB namjerava provjeriti ispravnost tog predračuna, zar bi firma u US (npr. brokerska kuća ili banka) trebala odavati transakcije svojih klijenata putem telefona osobi koja se predstavi kao djelatnik HNB-a?  

Prođe više od sat vremena natezanja i mojih pokušaja da objasnim kako nisam dužan dati predračun za financijske usluge niti će mi broker ispostaviti predračun isto kao što ni splitska banka neće ispostaviti predračun za svoje usluge (npr. troška wire transfera koji sam platio 200kn) i da za transfer iznosa manjeg od 3000 eur nije potrebna komplicirana dokumentacija ni odobrenje HNB. Nakon 4h u banci odem kući kad taman pred vratima zvoni mobitel, splitska banka, da se vratim jer to ne može proć, da MORAM napisati da je svrha doznake trgovina dionicama. Već izmoren i krajnje iznerviran potpisujem sve što mi pruže u nadi da će tih 2600eur doć do mog brokerskog računa ove godine.

This entry was posted on Wednesday, June 24th, 2009 at 4:27 pm and is filed under brokeri, otvaranje računa, zakoni i pravila. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0 feed. You can leave a response, or trackback from your own site.