Nizak omjer cijene dionice i knjigovodstvene vrijednosti po dionici ne ukazuje nužno na podcijenjenu dionicu. 

Primjer a)

Nedugo nakon što je Microsoft na tržište plasirao Windows OS cijena dionice Microsofta se vrtoglavo popela na vrijednost od $100, dok je knjigovodstvena vrijednost iznosila tek $6.5 po dionici. 

Kompanija koja redovito uvećava dobit stekne kredibilitet kod investitora te svojim prihodima opravda visok omjer cijene i knjigovodstvene vrijednosti. Ukratko, s relativno malim ulaganjem uprava je sposobna stvoriti značajan profit.

Primjer b)

Dionica kompanije Tucson Electric Power se u jednom trenutku prodavala za $5, a knjigovodstvena vrijednost po dionici je iznosila više od $20. Razlog tako niskom omjeru P/B je taj što je u gradnju i opremanje postrojenja uloženo vrlo mnogo kapitala, ali ta postrojenja nisu donosila profit sukladno očekivanju. Troškove ulganja u gradnju i nabavku strojeva nazivamo fiksnim troškovima jer nisu u omjeru s obujmom poslovanja (npr. kupnja tiskarskog stroja koji košta isto tiskalo se na njemu 1 ili tisuce stranica dnevno), s druge strane su varijabilni troškovi (npr. trošak struje za tiskarski stroj jer se ista ne troši kad stroj ne tiska). U skladu s tim dioničari nisu bili spremni platiti niti vrijednost koja je uložena u tu kompaniju što je i logično jer nikom ne trebaju postrojenja za proizvodnju el. energije koja ne donose dobit. Čak i u slučaju likvidacije vrlo je mala vjerojatnost da bi se ta postrojenja uspjela prodati za cijenu koja je uložena u njih. Ukratko, uprava te kompanije (zbog raznih razloga) usprkos ulaganju mnogo kapitala u poslovni projekt ne uspjeva ostvariti očekivan prihod te u skladu s tim dioničari nisu spremni platiti mnogo za tu dionicu. 

Također, knjigovodstvena vrijednost nam postaje bitan podatak tek u slučaju likvidacije firme čije dionice posjeduje, odnosno prodaje vrijednosti koju ta firma posjeduje. Sve do tog trenutka nemamo potpuno ništa od knjigovodstvene vrijednosti, za razliku od npr. dobiti (odnos P/E) od kojeg možemo očekivati dividendu. 

Book value (knjigovodstvena vrijednost) je važna kod kompanija koje posjeduju vrijedne nekretnine, npr. turističke firme koje posjeduju hotele na obali koje je lako brzo prodati ili zemljište/zgrade pogodne za trgovačke centre. Npr. Petrokemija će teško prodati svoja postrojenja za proizvodnju gnojiva u Kutini ako praksa pokaže da tvornica gnjojiva u Hrvatskoj ne može konkurirati svojim europskim konkurentima. A kako zemljište na kojem posluje nije pogodno za gradnju hotela ili trgovačkih centara book value je poprilično nebitan podatak.

Objavljeni su rezultati poslovanja za prvo polugodište 2006. koji kažu:

- prvo polugodište 2005: neto dobit 2,942 milijuna kuna
- prvo polugodište 2006: neto dobit 16,496 milijuna kuna

Iz prilozenog se vidi da je neto dobit značajno porasla, slična situacija je i s kvartalnom dobiti koja je prošle godine iznosila 1,898 milijuna kn, a ove 7,696 milijuna kuna.

Porasli su i prihodi, s 671,869 mil. kn prosle na 713,413 mil. kn ove godine, s tim da su znacajno porasli prihodi od prodaje u zemlji, s 644,460 mil. kn prosle na 693,290 mil. kn ove godine, a pali su prihodi od prodaje u inozemstvu s 24,971 mil. kn prosle na 18,533 mil. kn ove godine, a takodjer su pali financijski prihodi s 8,698 mil. kn prosle na 2,868 mil. kn ove godine.

Knjigovodstvena vrijednost je 244,306 mil. kn, sto podjeljeno s 99331 kom dionica iznosi 2492 kune po dionici. Posljednja cijena na burzi je 2500kn, znaci u rangu s knjig. vrijednosti. Za ovo polugodiste EPS iznosi 166,07 kuna, a P/E ratio je 15,05.

Aureus invest je treci na listi dionicara s 1% dionica, Mepas, odnosno njegov vlasnik Mirko Grbešić je i vecinski vlasnik Brodomerkura s 92,42% dionica.

U objašnjenju uprave se navodi da je zarada premašena za cca. 10% iznad planiranog, a od negadivnih pokazatelja je navedena neizvjesna naplata dugovanja od 3 milijuna kuna. Naplata dugovanja je stari problem BDMR-a zato što su joj posrnula državna poduzeća među najvećim kupcima (npr. splitska željezara), ali kako se kaže “država nikom nije ostala dužna jer će država posljednja propasti”. Inače nisam ljubitelj investiranaj u kompanije koje značajnije ovise o politici, kao što je to dobrim dijelom slučaj s BDMR-om, ali dobri financijski pokazatelji me uvjeravaju da se uprava Brodomerkura izuzetno dobro snalazi u tim vodama, nažalost, možda je “voz prošao” jer s cijenom od 2500kn BDMR se ne može nazvati podcijenjenim, ali ni precijenjenim.

Zaključak

Nažalost poprilično nelikvidna dionica koja značajnije pomake u cijeni može pripisati isključivo svojoj nelikvidnosti, inače ne očekujem značajnije pomake vrijednosti (preko 3000kn u skoroj budućnosti). Ukratko, da je imam - ne bih je prodao, ako je nemam - radije bih kupio ZLAR, iako ne mogu reći niti jednu zamjerku onom tko dio svog portfelja uloži u Brodomerkur.

Usporedba poslovanja Petrokemije u prvom polugodištu 2004., 2005. i 2006. godine.

U svom tekstu o analizi financijskog izvješća sam napisao da je analizu potrebno uraditi kako bi uvidjeli kojom brzinom promatrana kompanija napreduje, ipak, kompanija može i nazadovati, kao što ćemo vidjeti u ovom primjeru.

Naravno, nazadovanje je, kako sama riječ kaže - nepoželjno, ali da bi donjeli konačnu odluku da li kupiti dionice promatrane kompanije ili ne, potrebno je sagledati još neke aspekte, ponajprije cijenu dionice.

- prvom polugodištu 2004. Petrokemija je ostvarila dobit u iznosu od 29,518 milijuna kuna, s 47,047 milijuna kuna amortizacije.

- prvom polugodištu 2005. Petrokemija je ostvarila dobit u iznosu od 21,517 milijuna kuna, s 48,398 milijuna kuna amortizacije.

- prvom polugodištu 2006. Petrokemija je ostvarila gubitak u iznosu od 23,012 milijuna kuna, s 49,066 milijuna kuna amortizacije.

Knjigovodstvena vrijednost Petrokemije iznosi 304 kune po dionici.

U ovom trenutku, 26. srpnja 2006., cijena dionice na burzi iznosi 140 kuna, ili 0.46% knjigovodstvene vrijednosti.

* 2005. godinu je PTKM završila kao gubitaš s gubitkom od 29,481 milijuna kuna, ali sve do posljednjeg tromjesečja je poslovala s dobiti, da bi u posljednjem tromjesečju ostvarila gubitak od 32,709 milijuna kuna. U skladu s tim tvrdnje kako je značajan gubitak koji je PTKM ostvarila u prvom tromjesečju 2006 zato što je frizirala dobit za proteklu godinu pa su “igre” došle na naplatu u prvom tromjesečju, nemaju smisla.

* Iako neki tvrde da sam iz nepoznatih razlog subjektivan kad je PTKM u pitanju, smatram da nisam, dapače, nerijetko sam je ocijenio s “HOLD”, iako su fin. podaci ukazivali na “STRONG SELL”, ali toga ću se dotaknuti kasnije. S obzirom da je 90% mog portfelja na US tržištu prema PTKM se odnosim kao što bi se odnosio i prema nekoj US dionici iz sektora kojem pripada PTKM. Izvršio bih usporedbu P/E, P/B, rasta ili pada dobiti, odnosno gubitka, te, naravno, prilagodio ocjenu prema državi u kojoj posluje. Na temelju tih podataka sam donio svoj stav o PTKM.

* Osim gnojiva iz krajeva koje spominje Sasko, ne zaboravimo da je nedavno drzava otpisala dug NIS Petrohemiji iz Srbije, a osim veće cijene radne snage u Hr nego u Srbiji, kad Hr uđe u EU (ili se usuglasi s zakonima iste), te INA postane privatna, PTKM ce sigurno biti teže bez obzira sto ce se i dalje pronaci nacin da ima povlastenu cijenu plina, isti nece moci trošiti bez da ga plati ili s dosadasnjim kasnjenjima placanja. Tu je i Zakon o zastiti trzisnog natjecanja, jer PTKM, s obzirom da izvozi i na trziste EU, nece vise moci biti subvencionirana od strane drzave i na temelju toga imati mogucnost ponuditi proizvode po manjoj cijeni od konkurencije iz EU.

Usput prinosim kolumnu iz Vjesnika za koju smatram da na poprilično zanimljiv način govori o “problemu” PTKM. Iako je pisana prije par godina te je potrebno ažurirati podatke, mislim da je bit članka zadržana.

“Zanimljivo je i ono što se događa s »Petrokemijom« u Kutini. Ona naime od Ine kupuje plin po oko devet centi po prostornom metru, a Ina ga uvozi iz Rusije po petnaest, šesnaest centi. Domaćinstva plaćaju plin (u Zagrebu) oko trideset centi, a Ina i distributeri, kojih ima više od četrdeset, što pokazuje kako je to unosan posao, traže još više cijene.
Jadranski plin Talijanima se isporučuje po oko 6,3 ili po osam centi. Proizvodna cijena plina u kontinentalnom dijelu Hrvatske je do tri, četiri centa, a prodaju ga kućanstvima gotovo deset puta skuplje po 30 centi. Zašto?
»Petrokemija« troši plina kao sva kućanstva zajedno, a u dvadeset godina postojanja potrošila je plina više nego kućanstva od kada troše plin u Hrvatskoj.
Kada zimi nema plina za »Petrokemiju« zbog neriješenog problema dobave, političari izvedu zaposlene (i seljake?) na blokadu cesta »jer neće biti gnojiva za proljetnu sjetvu«, a oko šezdeset posto ukupne proizvodnje u dvadeset godina postojanja »Petrokemija« izvozi izvan granica, dakle, o nedostatku gnojiva za sjetvu u Hrvatskoj nema niti govora.
Zar proizvodnju gnojiva za izvoz trebaju subvencionirati kućanstva? Možda bi bilo jeftinije platiti zaposlenima u »Petrokemiji« da se odmaraju nego da rade za takav izvoz?”

* Nadodao bih i komentar Tomislava Dragičevića, predsjednika uprave INE koji se također osvrnuo na poslovanje Petrokemije.

“»Razumijem da je 3.000 ljudi koji rade u Petrokemiji zabrinuto za egzistenciju, ali uprava kutinske tvornice godinama zna za probleme pa ipak ništa ne poduzima. Problema s Petrokemijom bit će sve dok njena uprava bude mislila da netko drugi treba rješavati njihove probleme. Umjesto da pristanu na dugoročan ugovor o opskrbi, kakav primjerice ima HEP, i naprave planove poslovanja i razvoja za više godina unaprijed, stalno samo traže pomoć i otpis dugova. Najlakše je izvesti radnike na ulicu«, kaže Dragičević.
Tako je, dodao je, u 1997. otpisano 100 milijuna maraka dugova Petrokemije Ini, a sada ponovo traže otpis još 100 milijuna maraka. Da je tih 200 milijuna maraka podijeljeno radnicima da sjede doma, bilo bi jeftinije. Jer pitanje je treba li država subvencionirati proizvodnju gnojiva kako bi se izvezeno prodavalo ispod realne cijene, kaže predsjednik Uprave Ine.
Posljednjih godina Ina je stalno u situaciji da zbog »viših interesa« sanira i pomaže poduzeća, iako ta poduzeća moraju imati uprave koje trebaju imati planove, scenarije razvoja. Kada to uprave naprave, onda neće biti ovakvih demonstracija, blokada benzinskih postaja, »jogurt revolucije« da bi se prikrile nesposobnosti, kazao je Dragičević.”

** Komentar kolege koji koristi egid “matekarate” s foruma poslovni.hr;

“Petrokemija kao tvrtka od svoje registracije 1997. nikad nije proizvela dobit nego je izgubila kapital (ljudi zaboravljaju nominalu od 700 kuna iz 97.) te joj nisu pomogle ni sanacija od 200 milja iz 2000. kad je oprošten 1. dug za plin ni iz 2006. kad je obećana dokapitalizacija od 210 milja za opet dug za plin! To bi bila super firma kad bi proizvodila istu količinu gnojiva sa 1.800 umjesto današnjih 2.700 zaposlenih ali to ne odgovara politici da u Kutini tako veliki broj ljudi ide doma. Pozitivno je što zbog istog razloga nikad neće u stečaj te bar ne možeš izgubiti čitavo ulaganje.
Jedini kupac iz RH se zna i on je nudio 20 USD po dionici što je sadašnja cijena, ali je stvar riješio u međuvremenu još bolje te je prvo išao u damping sa cijenama gnojiva iz uvoza i zatim sklopio ugovor o otkupu 10% provizvodnje ptkm putem Agrokor trgovine.”

* Ipak, da ne bude kako je sve crno, odnos P/B kod PTKM je izuzetno povoljan, bar na prvi pogled, ali isto kao sto mali odnos P/E moze značiti ili da je firma podcijenjena te da je očekuje rast vrijednosti, ILI da zaista ne vrijedi. U ovom slucaju se rast cijene temelji na imaginarnim ocekivanjima koja se, istina, teoretski mogu ostvariti, ali to je vec cista kocka, Sanader je dao mnogo obećanja, ali vrlo malo njih ispunio. Također, mnoge privatne kompanije placaju velike količine novca na temelju kamata za neplacene poreze, PTKM je skoro 49% u privatnom vlasnistvu, pa bi izlazak u susret istoj i “otpisivanje” dugova + privatizacija iste nakon “oprosta” duga nedvojbeno izazvala oštro negodovanje, vjerojatno mnogo izraženije nego što bi bila podrška dioničara PTKM-a i dijela radnika, što Sanaderu i nije u cilju u predizborno vrijeme.

Zaključak

Petrokemija je klasičan socijalistički gubitaš, tromi gigant koji se ne moze prilagoditi novonastalim uvjetima na trzistu, jos uvijek posluje iskljucivo iz politickih razloga jer zapošljava 2650 radnika što izravno i neizravno znači skoro 10 tisuća ruku na izborima.

Već sam pisao o pokazateljima/koeficijentima/faktorima koji se najčešće koriste u ekonomiji kako bi nam pokazali stanje na određenom području, danas ću neke ponoviti, a neke dodati.

Idemo od kraja (primjer Lavčević);

Koef. tek. likvidnosti - KTL=kratkotrajna imovina / kratkoročne obveze

KTL = 161715/96118 = 1.68

Koef. fin. stabilnosti - KFS = dugotrajna imo. / vlas. glavnica + dug. obveze

KFS = 155917/201160 = 0.775 (0.76)

Koef. zaduženosti - KZ = uk. obveze (dug.+krat.) / uk. aktiva

KZ = 107775/323014 = 0.33

Return on invesment (ROI), u prijevodu povrat s obzirom na investiranu (uloženu) imovinu.

Računa se tako da dobit podijelimo s ukupnom aktivom.

ROI = 7362/323014 = 0.022 ili 2%.

Od ovog podatka se očekuje da bude veći od onog što nude državne obveznice, u našem slučaju je to cca. 6.5% godišnje.

Neto profitna marža ili neto povrat na prodanu robu izračunavamo tako što dobit poslje oporezivanja podijelimo s ukupnim prihodom od prodaje.

NPM = 6197/228252 = 0.027 ili 2.7%

Ovaj broj je potrebno usporediti s prosjekom u toj grani industrije jer su odstupanja iznimna, a ako je rezultat manji od prosjeka to može ukazivati na visoke troškove poslovanja u kombinaciji s niskim prodajnim cijenama.

Return on Equity (ROE), se može prevesti kao povrat novca s obzirom na uložena vlasnička sredstva.

Računamo ga tako što podijelimo dobit nakon oporezivanja s ukupnim vlasničkim kapitalom.

Govori nam koliko je uprava sposobna vratiti novca (zaraditi) s obzirom na kapital koji je primila.

Ovaj podatak bi trebao biti veći od ROI.

ROE = 6197/143460 = 0.043 ili 4.3%

Earnings per share (EPS) ili zarada po dionici, računamo je tako da neto zaradu podijelimo s brojem izdanih dionica.

EPS = 6179000/478200 = 12.92

Ovaj podatak bi kod uspješne kompanije trebao biti bolji od ind. prosjeka.

Službeno tumačenje glasi da od broja ukupno emitiranih dionica treba oduzeti trezorske dionice, ali to nije usaglašen standard.

U slučaju da firma ima i redovne i povlaštene dionice treba od neto dobiti oduzeti vrijednost povlaštenih dividendi. 

Price to Book Ratio (P/B) izračunavamo tako da tržišnu cijenu dionice podjelimo s knjigovodstvenom vrijednošću kompanije po dionici.

Trenutna cijena dionice LVCV jest 400kn, a book value (knjigovodstvena vrijednost) po dionici je 396kn, što je manje od prošlogodišnjih 422kn, ali još uvijek ukazuje da dionica ima prostora za rast.

Price to earnings (P/E), jedan od najčešće spomenutih indikatora, izračunavamo ga tako da podijelimo tržišnu vrijednost dionice s zaradom po dionici (EPS).

P/E = 400/12.92 = 30.95

Postoje razna tumačenja P/E indikatora, s jedne strane možemo reći “što više to bolje”, jer nam veći broj govori da investitori izuzetno cijene tu dionicu, što izravno znači da se radi o kvalitetnoj i uspješnoj kompaniji.

Ali, visok P/E (mnogo veći od ind. prosjeka) može značiti da je ta dionica doživjela vrhunac svoje cijene, te da će teško rasti dalje, odnosno da joj predstoji pad. Isto tako, mali P/E može značiti da je dionica podcijenjena (tj. da joj slijedi rast), ali i da se radi o nekvalitetnoj kompaniji koja s razlogom ima mali P/E.