Usporedba poslovanja Petrokemije u prvom polugodištu 2004., 2005. i 2006. godine.

U svom tekstu o analizi financijskog izvješća sam napisao da je analizu potrebno uraditi kako bi uvidjeli kojom brzinom promatrana kompanija napreduje, ipak, kompanija može i nazadovati, kao što ćemo vidjeti u ovom primjeru.

Naravno, nazadovanje je, kako sama riječ kaže - nepoželjno, ali da bi donjeli konačnu odluku da li kupiti dionice promatrane kompanije ili ne, potrebno je sagledati još neke aspekte, ponajprije cijenu dionice.

- prvom polugodištu 2004. Petrokemija je ostvarila dobit u iznosu od 29,518 milijuna kuna, s 47,047 milijuna kuna amortizacije.

- prvom polugodištu 2005. Petrokemija je ostvarila dobit u iznosu od 21,517 milijuna kuna, s 48,398 milijuna kuna amortizacije.

- prvom polugodištu 2006. Petrokemija je ostvarila gubitak u iznosu od 23,012 milijuna kuna, s 49,066 milijuna kuna amortizacije.

Knjigovodstvena vrijednost Petrokemije iznosi 304 kune po dionici.

U ovom trenutku, 26. srpnja 2006., cijena dionice na burzi iznosi 140 kuna, ili 0.46% knjigovodstvene vrijednosti.

* 2005. godinu je PTKM završila kao gubitaš s gubitkom od 29,481 milijuna kuna, ali sve do posljednjeg tromjesečja je poslovala s dobiti, da bi u posljednjem tromjesečju ostvarila gubitak od 32,709 milijuna kuna. U skladu s tim tvrdnje kako je značajan gubitak koji je PTKM ostvarila u prvom tromjesečju 2006 zato što je frizirala dobit za proteklu godinu pa su “igre” došle na naplatu u prvom tromjesečju, nemaju smisla.

* Iako neki tvrde da sam iz nepoznatih razlog subjektivan kad je PTKM u pitanju, smatram da nisam, dapače, nerijetko sam je ocijenio s “HOLD”, iako su fin. podaci ukazivali na “STRONG SELL”, ali toga ću se dotaknuti kasnije. S obzirom da je 90% mog portfelja na US tržištu prema PTKM se odnosim kao što bi se odnosio i prema nekoj US dionici iz sektora kojem pripada PTKM. Izvršio bih usporedbu P/E, P/B, rasta ili pada dobiti, odnosno gubitka, te, naravno, prilagodio ocjenu prema državi u kojoj posluje. Na temelju tih podataka sam donio svoj stav o PTKM.

* Osim gnojiva iz krajeva koje spominje Sasko, ne zaboravimo da je nedavno drzava otpisala dug NIS Petrohemiji iz Srbije, a osim veće cijene radne snage u Hr nego u Srbiji, kad Hr uđe u EU (ili se usuglasi s zakonima iste), te INA postane privatna, PTKM ce sigurno biti teže bez obzira sto ce se i dalje pronaci nacin da ima povlastenu cijenu plina, isti nece moci trošiti bez da ga plati ili s dosadasnjim kasnjenjima placanja. Tu je i Zakon o zastiti trzisnog natjecanja, jer PTKM, s obzirom da izvozi i na trziste EU, nece vise moci biti subvencionirana od strane drzave i na temelju toga imati mogucnost ponuditi proizvode po manjoj cijeni od konkurencije iz EU.

Usput prinosim kolumnu iz Vjesnika za koju smatram da na poprilično zanimljiv način govori o “problemu” PTKM. Iako je pisana prije par godina te je potrebno ažurirati podatke, mislim da je bit članka zadržana.

“Zanimljivo je i ono što se događa s »Petrokemijom« u Kutini. Ona naime od Ine kupuje plin po oko devet centi po prostornom metru, a Ina ga uvozi iz Rusije po petnaest, šesnaest centi. Domaćinstva plaćaju plin (u Zagrebu) oko trideset centi, a Ina i distributeri, kojih ima više od četrdeset, što pokazuje kako je to unosan posao, traže još više cijene.
Jadranski plin Talijanima se isporučuje po oko 6,3 ili po osam centi. Proizvodna cijena plina u kontinentalnom dijelu Hrvatske je do tri, četiri centa, a prodaju ga kućanstvima gotovo deset puta skuplje po 30 centi. Zašto?
»Petrokemija« troši plina kao sva kućanstva zajedno, a u dvadeset godina postojanja potrošila je plina više nego kućanstva od kada troše plin u Hrvatskoj.
Kada zimi nema plina za »Petrokemiju« zbog neriješenog problema dobave, političari izvedu zaposlene (i seljake?) na blokadu cesta »jer neće biti gnojiva za proljetnu sjetvu«, a oko šezdeset posto ukupne proizvodnje u dvadeset godina postojanja »Petrokemija« izvozi izvan granica, dakle, o nedostatku gnojiva za sjetvu u Hrvatskoj nema niti govora.
Zar proizvodnju gnojiva za izvoz trebaju subvencionirati kućanstva? Možda bi bilo jeftinije platiti zaposlenima u »Petrokemiji« da se odmaraju nego da rade za takav izvoz?”

* Nadodao bih i komentar Tomislava Dragičevića, predsjednika uprave INE koji se također osvrnuo na poslovanje Petrokemije.

“»Razumijem da je 3.000 ljudi koji rade u Petrokemiji zabrinuto za egzistenciju, ali uprava kutinske tvornice godinama zna za probleme pa ipak ništa ne poduzima. Problema s Petrokemijom bit će sve dok njena uprava bude mislila da netko drugi treba rješavati njihove probleme. Umjesto da pristanu na dugoročan ugovor o opskrbi, kakav primjerice ima HEP, i naprave planove poslovanja i razvoja za više godina unaprijed, stalno samo traže pomoć i otpis dugova. Najlakše je izvesti radnike na ulicu«, kaže Dragičević.
Tako je, dodao je, u 1997. otpisano 100 milijuna maraka dugova Petrokemije Ini, a sada ponovo traže otpis još 100 milijuna maraka. Da je tih 200 milijuna maraka podijeljeno radnicima da sjede doma, bilo bi jeftinije. Jer pitanje je treba li država subvencionirati proizvodnju gnojiva kako bi se izvezeno prodavalo ispod realne cijene, kaže predsjednik Uprave Ine.
Posljednjih godina Ina je stalno u situaciji da zbog »viših interesa« sanira i pomaže poduzeća, iako ta poduzeća moraju imati uprave koje trebaju imati planove, scenarije razvoja. Kada to uprave naprave, onda neće biti ovakvih demonstracija, blokada benzinskih postaja, »jogurt revolucije« da bi se prikrile nesposobnosti, kazao je Dragičević.”

** Komentar kolege koji koristi egid “matekarate” s foruma poslovni.hr;

“Petrokemija kao tvrtka od svoje registracije 1997. nikad nije proizvela dobit nego je izgubila kapital (ljudi zaboravljaju nominalu od 700 kuna iz 97.) te joj nisu pomogle ni sanacija od 200 milja iz 2000. kad je oprošten 1. dug za plin ni iz 2006. kad je obećana dokapitalizacija od 210 milja za opet dug za plin! To bi bila super firma kad bi proizvodila istu količinu gnojiva sa 1.800 umjesto današnjih 2.700 zaposlenih ali to ne odgovara politici da u Kutini tako veliki broj ljudi ide doma. Pozitivno je što zbog istog razloga nikad neće u stečaj te bar ne možeš izgubiti čitavo ulaganje.
Jedini kupac iz RH se zna i on je nudio 20 USD po dionici što je sadašnja cijena, ali je stvar riješio u međuvremenu još bolje te je prvo išao u damping sa cijenama gnojiva iz uvoza i zatim sklopio ugovor o otkupu 10% provizvodnje ptkm putem Agrokor trgovine.”

* Ipak, da ne bude kako je sve crno, odnos P/B kod PTKM je izuzetno povoljan, bar na prvi pogled, ali isto kao sto mali odnos P/E moze značiti ili da je firma podcijenjena te da je očekuje rast vrijednosti, ILI da zaista ne vrijedi. U ovom slucaju se rast cijene temelji na imaginarnim ocekivanjima koja se, istina, teoretski mogu ostvariti, ali to je vec cista kocka, Sanader je dao mnogo obećanja, ali vrlo malo njih ispunio. Također, mnoge privatne kompanije placaju velike količine novca na temelju kamata za neplacene poreze, PTKM je skoro 49% u privatnom vlasnistvu, pa bi izlazak u susret istoj i “otpisivanje” dugova + privatizacija iste nakon “oprosta” duga nedvojbeno izazvala oštro negodovanje, vjerojatno mnogo izraženije nego što bi bila podrška dioničara PTKM-a i dijela radnika, što Sanaderu i nije u cilju u predizborno vrijeme.

Zaključak

Petrokemija je klasičan socijalistički gubitaš, tromi gigant koji se ne moze prilagoditi novonastalim uvjetima na trzistu, jos uvijek posluje iskljucivo iz politickih razloga jer zapošljava 2650 radnika što izravno i neizravno znači skoro 10 tisuća ruku na izborima.

Q: Trebamo li trošiti dragocijeno vrijeme proučavajući financijska izvješća?

A: Ne.

Što je najgore, ne šalim se. S jedne strane ranija uspješnost poslovanja je
često pokazatelj uspjeha u budućnosti, ali s druge strane detaljno proučavanje
fin. izvješća nam neće reći u koju dionicu uložiti, jer sve što mi možemo
pročitati iz istog su svi drugi investitori već pročitali, te je tržište
reagiralo u skladu s izvješćem, odnosno odlukama investitora. Ozbiljnom
investitoru je dovoljno par minuta za proučiti izvješće, nakon toga ga može
slobodno baciti u smeće. Ipak, ako nekom donosi ugodu čitanje fin. izvješća (ja
priznajem da je meni zanimljivo :)), pretpostavljam da će mu biti zanimljivo
pročitati ostatak teksta.

Na forumu www.mojnovac.net sam naišao na Superhikovu kritiku moje metode čitanja
financijskog izvješća nakon što je Istranin napisao da je prilikom proučavanja
firme Dalekovod (DLKV) koristio princip koji je pronašao na ovom blogu. Misim da
to što određen dio hrvatskih kompanija ne posluje najbolje te ne bi dobio “pozitivnu
ocjenu” korištenjem moje metode, nisam ja kriv, niti da je moj princip
neispravan, jer upravo porast prodaje kroz određeni period (u skladu s porastom
dobiti, odnosno nekih drugih pokazatelja) nam govori da li određena kompanija
napreduje, stagnira, ili posustaje.

Naravno, nije baš tako jednostavno te u bilanci (dokumentu koji nam pokazuje
kapital/imovinu (aktiva) i izvore kapitala/imovine (pasiva) određene kompanije)
i računu dobiti i gubitka trebamo pogledati određene stavke, npr. ako su prihodi
porasli za 15%, da li je i dobit porasla za 15%? Da li su zalihe porasle za 15%?
Potraživanja od kupaca? Ako su sve stavke osim npr. zaliha porasle za 15%, a
zalihe za 40%, najvjerojatnije je nešto trulo u toj kompaniji. Ili će postati
trulo, jer nam (pretjerani) višak zaliha ukazuje da uprava ne zna upravljati
zalihama, odnosno da je donjela krivu odluku zbog koje firma može, odnosno
izvjesno je da postoji velika mogućnost da pretrpi gubitke, bilo zbog otpisa
robe s zaliha zbog zastarijelosti (tehnika brzo zastarijeva), odnosno ostvari
gubitak zbog pada cijene, ili u nekim slučajevima (roba s rokom trajanja)
potpuno izgubi vrijednost robe koja je ostala na skladištu. Neki pokazatelji ne
moraju rasti (ili padati) proporcionalno, npr. ako su prihodi porasli 15%, a
dobit 40%, to može biti znak da je kompanija profitabilnija nego prije, ili da
je prijašnjih godina (kvartala) uprava skrivala dobit iskazujući nerealne
troškove.

Iako nam sama brojka pod stavkom dobit (nakon oporezivanja) opet ne mora
nedvojbeno pokazati kako je firma poslovala, jer, kako sam napisao u prošloj
rečenici, uzrok dobiti može biti i posljedica “igara” u bilanci, prodaja
nekretnina, čak i izdavanje nepostojećih računa, ali najčešće se radi o
prikazivanju troškova. Ili, npr. ako je cilj smanjiti dobit (kako bi se srušila
vrijednost kompanije te otvorilo mogućnost dokupljivanja od strane investitora
koji poznaju stvarnu vrijednost) ili naprosto smanjilo porez na dobit, kompanije
umjesto da rade revalorizaciju nekretnina koje posjeduju (a vrijednost
nekretnina u proteklih par godina se višestruko povećala), oni je nerijetko
amortiziraju po ubrzanoj stopi.

Da sumiram, bilanca nam ne prikazuje realnu tržišnu vrijednost kompanije, već
stvarna vrijednost ovisi o sposobnosti kompanije da ostvari dobit u budućnosti.

Bilanca predstavlja računovodstveni prikaz stanja strukture imovine i njenih izvora promatranog subjekta (kompanije) u određenom trenutku, tj. na određeni dan, izraženim u financijskim terminima.

Porijeklo riječi se ne zna, ali se pretpostavlja da dolazi od lat. riječi “bi” (dvostruki) i “lanx” (posuda vage). Vaga je u ovom smislu metafora koja bi trebala predstavljati ravnotežu između lijeve i desne strane (aktive i pasive), odnosno imovine i njenih izvora.

AKTIVA = osnovna sredstva (zgrade, strojevi, fin. ulaganja) + obrtna sredstva (gotovina, sirovine, potrazivanja, gotova roba, roba u proizvodnji,..).

PASIVA = vlastiti kapital + obveze (kredit,..) + rezervirana sredstva (ona za koja se zna da će biti upotrebljena u obavljanju djelatnosti).

Konsolidacija (lat. consolidato - učvrstiti) se provodi da bi se dioničari (novinari, javnost,..) što preciznije informirali o uspjehu ili neuspjehu određene kompanije. U praksi se radi o kompaniji koja u svom vlasništu ima još nekoliko manjih kompanija tj. društava s ograničenom odgovornošću, te se konsolidacijom eliminiraju (rasčišćavaju) trgovanja među “tvrtkama kćerkama” i njihove transakcije s “maticom”, kako bi se izbjegla mogućnost zavaravanja (malverzacija) dioničara predočenim podacima. Povezanost “matice” s tvrtkama “kćerkama” tj. s povezanim poduzećima s mogu podijeliti s obzirom na udjel “matice” u tim poduzećima, a subjekti se smatraju povezane ako jedna ima mogućnost kontrolirati drugu ili obavlja značajan utjecaj nad drugom stranom u donošenju financijskih ili poslovnih odluka.

U pripremanju konsolidiranog fin. izvješća, fin. izvještaji matice i njezinih podružnica su zbrojeni redak po redak, dodavanjem istih pozicija sredstava (imovine), obveza, glavnice, prihoda i rashoda.