Nakon što smo odlučili svoj novac uložiti u investicijski fond potaknuti višestruko većim prinosima u usporedbi s kamatama koje nudi banka na oročeni depozit, čeka nas zahtjevan postupak odabira investicijskog fonda između više od 50 fondova koliko ih trenutno posluje u Republici Hrvatskoj. Cilj je odabrati fond koji je najprikladniji za naše zahtjeve, odnosno fond koji donosi najveće prihode uz najmanji rizik.

Prilikom odabira investicijskog fonda pažnju treba posvetiti sljedećim stavkama:

1. Koliki su dosadašnji prinosi fonda.

2. Tko je portfelj manager, odnosno tko upravlja fondom.

3. Koliki je rizik ulaganja.

4. Usporedba s ostalim fondovima.

Naravno, osim tih najvažnijih pitanja postoji još mnogo potpitanja koje treba sagledati, poput veličine fonda, odnosno imovine s kojom fond upravlja, zatim proučiti koji su ciljevi fond managera, da li je to brzi rast što bi značilo da fond manager preferira ulagati u rizične dionice kako bi time ostvario što brži i značajniji rast prinosa ili je spreman žrtvovati brzinu rasta ulažući u dionice kvalitetnijih kompanija s manjim pomakom cijene, popularno nazvanih «blue chip», te rizik sveo na najmanju moguću mjeru i time zaštitio ulagače od mogućeg gubitka imovine.

Za razliku od banaka u kojima su sredstva osigurana do iznosa od 100.000 kuna, sredstva uložena u investicijske fondove nisu osigurana što teoretski pruža mogućnost potpunog gubitka uloženog novca. U Hrvatskoj se još nije dogodio slučaj gašenja investicijskog fonda, ali u Americi svake godine propadne nekoliko investicijskih fondova ostavljajući za sobom klijente koji su ulažući u investicijske fondove očekivali brzu zaradu.

 
ST-Invest

ST-Invest je društvo za upravljanje i osnivanje investicijskih fondova s sjedištem u Splitu čiji fondovi posljednjih nekoliko privlače pažnju ulagača zahvaljujući natprosječno visokim prinosima.

Predsjednik uprave i glavni fond manager je g. Tomislav Tukić koji upravlja društvom od početka rada u lipnju 2000. godine.

Iako se o prijašnjem radu Tomislava Tukića na području investicija relativno malo zna, osnivanje investicijskog društva je rezultat dvanaestogodišnjeg iskustva na upravljanju portfeljima i poslovnima vezanim uz investicije u zemljama zapadne Europe, gdje je i živio 14 godina. Rođen je 1966. godine.

Vjerujem da je mnogima Tomislav Tukić poznatiji kao član poduzetničke liste koja je na prošlim lokalnim izborima osvojila 4 mjesta u gradskom vijeću grada Splita i predsjednik nadzornog odbora komunalnog poduzeća Čistoća d.d.

Tomislav Tukić je sin poznatog splitskog liječnika i saborskog zastupnika dr. Ante Tukića.

Prilikom odabira investicijskog fonda treba svakako posvetiti pažnju informaciji tko je portfelj manager, koliko dugo obavlja poslove upravljanja portfeljem te imovini fonda s kojim je upravljao i s kakvim uspjehom. Također je važno koliko dugo se nalazi na toj funkciji jer nije rijetkost da društvo u vlasništvu tj. pod imenom poznate banke ostvaruje visoke prinose dok njime rukovodi sposoban fond manager, ali iako nakon njegovog odlaska prinosi drastično opadnu ulagači potaknuti prijašnjim prinosima i dalje ulažu svoj novac u taj fond.

 
Dosadašnji prinosi

Investicijsko društvo ST Invest upravlja s 5 otvorenih investicijskih fondova;

- ST Global Equity - otvoreni dionički investicijski fond

- ST Balanced - otvoreni mješoviti investicijski fond.

- ST Euro bond - otvoreni obveznički investicijski fond.

- ST US bond – otvoreni obveznički investicijski fond.

- ST Cash – otvoreni novčani investicijski fond.

Fondovi kojima upravlja investicijsko društvo ST Invest su u proteklih nekoliko godina ostvarili respektabilne rezultate, što se može i primijetiti ako usporedimo prinose nekoliko investicijskih fondova;

Dosadašnji prinosi su izrazito važan pokazatelj poslovanja fonda i mogući pokazatelj poslovanja u budućnosti, ali na primjeru ST Global Equity fonda možemo primijetiti da ne mora uvijek biti tako. Izrazito loš start poslovanja treba pripisati kretanjima na svjetskim tržištima kapitala koji nisu išli u korist rasta prinosa te činjenici da je imovina ST Global fonda u početku njegovog rada investirana u inozemne burze kapitala, a ako usporedimo burzovne pokazatelje (indekse - presjek cijena dionica) na svjetskim i domaćim burzama uočiti ćemo da su cijene dionica na domaćim burzama rasle mnogo brže nego na inozemnim burzama.

Jedan od razloga korekcije cijena na US tržištu koji je izrazito negativno utjecao na vrijednost portfelja Global fonda ST-Investa je teroristički napada na SAD 11. rujna 2001.

Individualni investitori mogu zaraditi i u vrijeme kad pada vrijednost dionica trgujući opcijama i «shortanjem» dionica, dapače, s obzirom da vrijednost dionica u pravilu pada mnogo brže nego što raste, u vrijeme negativnih kretanja se čak i lakše naglo obogatiti nego u vrijeme kad vrijednosti indexa (burzovnih pokazatelja), odnosno cijene većeg broja dionica rastu. Investicijskim fondovima zakonom nije dopušteno koristiti sve instrumente koje na raspolaganju imaju individualni investitori te je za očekivati pad prinosa, odnosno gubitke u vrijeme općeg negativnog kretanja cijena dionica, popularno nazvanim bear market (medvjeđi market). U skladu s tim i prosječni godišnji prinos (PGP) može pružiti iskrivljenu sliku o uspješnosti fonda. Također, ulagač koji je uložio u ST Balanced fond prilikom njegovog osnivanja 2003. godine usprkos izrazito lošim dotadašnjim rezultatima ST Global Equity fonda je u 3 godine ostvario prihod od 184,63%, a ako je prije 2 godine uložio u ST Global Equity fond iznos novca koji je uložio se povećao za 82,76%.

 
Imovina pod upravljanjem

Investicijsko društvo ST Invest upravlja s imovinom od 62,407 mil. kuna što je značajno ispod prosjeka u usporedbi s ostalim investicijskim društvima.

Imovina samo jednog fonda ZB Investa, ZB Global fonda iznosi 1.080,775 mil. kuna, nedavno osnovanog Aureus Equity fonda 123,136 mil. kuna, Raiffeisen Balanced 1.594,965 mil. kuna, PBZ Global fonda 872,028 mil. kuna, što dovodi u pitanje isplativost poslovanja samog društva za upravljanje fondovima s obzirom da se društvo financira iz ulazne i izlazne provizije te naknade za upravljanje.

Svakako treba napomenuti da investicijski fondovi u vlasništvu renomiranih banaka nude pogodnosti klijentima kakve ne mogu ponuditi ostali fondovi poput niže kamatne stope na kredite banke u slučaju da dužnik dio kredita investira u njihov investicijski fond.

Ali ostaje činjenica da je Aureus dionički fond u manje od dva mjeseca poslovanja prikupio više sredstava nego ST Global Equity fond koji posluje od 2000. godine.

 
Investicijska struktura

Ako pogledamo u investicijsku strukturu dioničkog i mješovitog fonda ST Investa možemo uočiti da portfelj manager preferira ulagati u dionička društva u većinskom vlasništvu Juroslava Buljubašića ili u većinskom vlasništvu društava kojima je spomenuti J. Buljubašić većinski vlasnik.

Tako se u investicijskoj strukturi ST Global fonda (dionički fond) na prvoj poziciji nalazi Banka Splitsko-dalmatinska s 6,69%, slijedi je SEM 1986 s 6,41%, a na 9. mjestu se nalazi Split Tours d.d. s 2,57% što ukupno čini 15,57% od ukupnog portfelja ST Global Equity koji iznosi 18,54 milijuna kuna.

I u mješovitom fondu pod nazivom ST Balanced je slična investicijska
struktura, na prvom mjestu se nalazi ST Global fond s 7,58% od ukupnog portfelja, na drugom mjestu Banka Splitsko-dalmatinska s 6,47%, a na 5. i 6. mjestu SEM 1986., odnosno Split Tours d.d. Oni koji su namjeravali detaljnije proučiti poslovanje SEM 1986. d.d. i Split Tours d.d. će ostati uskraćeni s obzirom da se spomenuta dionička društva trguju u kotaciji slobodno tržište Varaždinske burze te nisu nužna priložiti financijsko izvješće.

Osim dionica spomenutih društava investicijska struktura je sastavljena od dionica s izrazitim potencijalom rasta poput kutinske Petrokemije i Vira te kvalitetnih domaćih kompanija poput Plive i Adrisa.

Po Zakonu o investicijskim fondovima uprava investicijskog fonda, odnosno portfelj manager u vrijednosne papire jednog izdavatelja ne smije uložiti više od 5% vrijednosti investicijskog fonda, osim u izuzetnim slučajevima do 10%. ST Invest svojim ulaganjem nije prekršio Zakon o investicijskim fondovima usprkos tome što je u društva koja su u većinskom vlasništvu J. Buljubašića uložio preko 10% imovine fonda zato sto su spomenuta društva zasebne kompanije.

Moram priznati da ne preferiram ulagati u fondove čiji portfelj sadrži nelikvidne dionice poput dionica BSD-a, SEM 1986 ili Split Toursa, ali me demantira činjenica da se vrijednost spomenutih dionica višestruko povećala u posljednje vrijeme.

Cilj svakog uspješnog managera izabrati dionice kojima cijena raste, odnosno za koje očekuje da će rasti, a BSD, SEM 1986. i Split Tours ispunjavaju te uvjete.

S druge strane, činjenica da ST Invest u svojim fondovima ima višestruko manje imovine nego konkurentna društva možda ukazuje na to da nisam jedini koji ne preferira ulagati u fondove čiju investicijsku strukturu sačinjavaju nelikvidne dionice.

Nelikvidne dionice u portfelju investicijskog fonda mogu kod ulagača potaknuti sumnju u nerealno podizanje vrijednosti tih dionica, što također može negativno utjecati na prihvat fonda u očima potencijalnog ulagača.

Mislim da investicijski fond može potaknuti ulagače da mu povjere svoj teško stečeni novac isključivo snažnim brandom, bilo da je to brand portfelj managera kao u slučaju Aureus investa gdje su portfelj manageri i vlasnici poznati i priznati dugogodišnji investitori Miroslav Jeličić Purko i Kristijan Floričić ili brandom renomirane banke, kao što je to slučaj s Zagrebačkom, PBZ ili Raiffeisen bankom.
 

Zaključak

Svaki ulagač koji namjerava svoj novac uložiti u investicijske fondove mora samostalno odlučiti koji će fond odabrati ovisno o ciljevima koje želi ostvariti i riziku koji je spreman prihvatiti.

ST Invest fondove bih predložio dinamičnim ulagačima koji teže što bržem ostvarenju dobiti, a u zamjenu su spremni prihvatiti određeni rizik.

Investicijski fondovi u Hrvatskoj

 U članku o inflaciji sam ukratko napisao “mnoge su negativne posljedice pada vrijednosti novca” ostavljajući vama, čitateljima, da sami zaključite koji sve mogu biti problemi, makar su oni najvažniji očiti - pad vrijednosti ušteđenog novca, nesklonost investiranju zbog gubitka investirane vrijednosti (teško je izračunati ROI, s obzirom na vrijednost novčane jedinice pada), itd..

Međutim, još uvijek nailazim na ljude koji svoju ušteđevinu preferiraju čuvati u čarapi, uvjereni da je tamo najsigurnija. Nije, dapače.

Svi znamo da i u Hrvatskoj djeluje inflacija, istina, ni približno kao nekad, ali je ima, to vrlo lako možemo primjetiti, sjećam se da sam prije par godina registraciju za auto plaćao cca. 800 kn manje nego danas, također se sjećam da sam mjesečno trošio za gorivo cca. 600 kn manje, za izlaske, koji su i bili mnogo češći, također manje novca, danas je 8 kn za kavu uobičajena cijena, ako se dobro sjećam i cijena gradskog prijevoza je porasla (navodno jedna karta 11 kn, ja bih se okladio da je prije niti 2 god. bila 6 kn), te mnogih drugih proizvoda. Istina, neki proizvodi su i pojeftinili (teh. oprema, telefon, broadband), ali osnovni proizvodi su značajno poskupili, za 20-80%. Nekad samo bogataši kupovali automobil za 26 tisuća dem, danas toliko košta najjeftinija verzija Renault Clia.

Svakako, sve to su razlozi zašto nije preporučljivo štedjeti novac u čarapi. Ne samo zbog opipljivih lopova, već i zbog nevidljivih – inflacije. Naš novac će, ako ga čuvamo doma, svake godine vrijediti sve manje i manje, afair, 3.5-5% godišnje, iako ja mislim da je realna brojka još veća. I u Njemačkoj je inflacija 1.5-2%.

Isto tako, ako odaberemo najsigurniji vid štednje – banku, kamata koju dobijemo će biti taman da pokrije gubitak zbog inflacije, bančine kamate su cca. 1.7 do 3% (za euro), jedva veće od inflacije. Ipak, to je i dalje najčešći vid štednje, Hrvati u bankama drže preko 100 milijardi kuna. Drugi oblik je dobrovoljna mirovinska štednja (treći stup), tu ostvarujemo godišnji prihod od 5,65% do 8,14%, bolje nego banka, ali s druge strane postoje i ograničenja koja taj vid štednje, zajedno s životnim osiguranjem, prave pogodnim za ugodniju mirovinu, ali ne i za ostvarivanje značajnije dobiti.

Treći oblik je onaj zbog kojeg sve ovo pišem – dionički fond.

Istina, to je najrizičniji vid ulaganja, ali isto tako zna biti, odnosno u pravilu jest, daleko najisplativiji oblik ulaganja, povrat novca (za hrvatske fondove) je u prosjeku između 12,93% i 28,56%, odnosno, na uloženih 10 tisuća eura nakon godinu dana možete ostvariti dobit od 21.134 kn, u usporedbi s 2200 kn koliko bi dobili na račun kamata u banci.

Fond je ustvari skup vrijednosnih papira* koje izabiru financijski stručnjaci, odnosno analitičari, u skladu s unaprijed određenim zakonskim pravilima kako bi mogućnost gubitka doveli na najnižu moguću mjeru. Osim Zakonom utvrđenih pravila, fondovi kupuju dionice (diversification ili "ne drže sva jaja u jednoj košari") većeg broja poduzeća, a uspjeh svakog fonda možete vidjeti i na web stranici koju sam već odavno naveo u linkovima – www.hrportfolio.com. Izuzetno kvalitetna i pregledna stranica, kao i www.to-one.com. Koji ćete fond odabrati ovisi najviše o ciljevima i vremenu ulaganja, također fondovi ne ulažu isključivo u dionice, već i u obveznice, valute itd., sve u cilju da bi ostvarili prihod, a o tome da li je fond namijenjen kratkoročnom ulaganju u kojem ste u cilju bržeg ostvarivanja profita spremni prihvatiti rizik, ili dugoročnog fonda u kojem ste u cilju sigurnosti ulaganja spremni prihvatiti mali ili manji prinos.

U principu nose i nazive sukladno svom cilju, npr. Hi-Growth (agresivni rast), Balanced (balansirani, očekivani manji rast, ali i veća sigurnost).

Također se dijele i s obzirom na vrstu vrijednosnih papira u koje ulazu novac, pa imamo dioničke (8), mješovite (8), obvezničke (10) i novčane (11) inv. fondove.

Postoje i već spomenuti mirovinski fondovi, kao i real-estate fondovi (investiraju u nekretnine), ali to su u praksi drugi oblici fondova.

Također ih dijelimo na otvorene (41) i zatvorene (5) fondove, otvoreni emitiraju neograničeni broj udjela u fondu, a na zahtjev upisnika (nas), moraju otkupiti svoje udjele, npr. ako smo kupili 100 udjela po tada trenutnoj cijeni, npr. 150 kn po udjelu, a danas taj udjel vrijedi 220 kn i želimo ga prodati, fond je dužan otkupiti tj. nama odmah isplatiti novac.

Zatvoreni fondovi emitiraju određen broj udjela i nisu ih dužni otkupiti, već se s njihovim udjelima trguje na burzi.

Početkom 2005. godine u Hrvatskoj je aktivno djelovalo 37 otvorenih inv. fondova (od 41 registriranih) s vrijednošću imovine 5,13 milijardi kuna te 5 zatvorenih inv. fondova s vrijednošću imovine 1,18 milijardi kuna, a osnovano je 17 društava za upravljanje fondovima.

Te brojke su u značajnom porastu, u ovom trenutku (6/12/05) otvoreni inv. fondovi raspolažu s 8,7 milijardi kuna, što predstavlja povećanje kapitala s kojim raspolažu za 3,6 milijardi kuna u proteklih 12 mjeseci.

Također u Hrvatskoj djeluju 4 obvezatna mirovinska fonda koji raspolažu imovinom od 8,14 milijardi kuna (stanje 31.12.2004), te 15 dobrovoljnih mirovinskih fondova (dobr. mir. fond zakonski mora imati najmanje 2000 clanova da bi mogao funkcionirati), od toga 6 otvorenih i 9 zatvorenih mir. fondova, s tim da u zatvoreni mogu ulagati samo određeni, npr. liječnici, odvjetnici, itd..

Fondovi u principu rade s ciljem ubiranja naknada, koje su različite od fonda do fonda, u principu se kreću oko 1% do 1,5% (po zakonu ne smije biti veća od 3.5%), s pristupnom upisninom (do 5%), koliko sam primijetio po radijskim reklamama, određeni fondovi nemaju upisnu naknadu.

Ako ste zainteresirani za ovaj vid ulaganja, odnosno imate ušteđevinu i nju želite “oploditi” na najisplativiji mogući način, ali nemate dovoljno znanja ili vremena ulagati izravno u dionice, razmislite o investiranju u investicijske fondove.

Prihodi mogu biti značajni, čak i preko 40% godišnje, na kraju krajeva pogledajte sami prihode hrvatskih fondova u proteklih 12 mjeseci (ažurirano 8.11.2006):

*"vrijednosni papir" označava dionice, obveznice, trezorske zapise, blagajničke zapise, komercijalne zapise, certifikate o depozitu i druge vrijednosne papire izdane u seriji.