Propast Enrona – negdašnjeg energetskog diva Sjedinjenih Država – otvorila je na Wall Streetu mnoga osjetljiva, pa i bolna pitanja o tome kako posluju američke korporacije.

Enron je ušao u krug najvećih korporacija 90-ih godina, kada je prestao biti kompanija koja se bavi samo prodajom plina. U svoje nove djelatnosti Enron je uključio trgovanje zalihama plina, te promet drugim proizvodima i uslugama – poput brzih internet veza i reklamnog prostora.

Wall Street je pružao punu podršku toj kompaniji. Vrijednost njenih dionica do jeseni 2000. godine skočila je s 15 na 90 dolara. Danas jedna Enronova dionica ne vrijedi niti jedan čitav dolar, a na njujorškoj se burzi otišlo i korak dalje: dionice Enrona skinute su s popisa dionica s kojima se trguje na Wall Streetu.

Što se dogodilo? Enron nikada nije ostvario profite koje je očekivao. Kompanija je te gubitke prikrivala tako što ih nije upisivala u svoje bilance, nego ih je ubacivala u komplicirani lanac partnerskih filijala, čime ih je ustvari skrila od ulagača. U prvo vrijeme – to je funkcioniralo.

Odgovornost za nezakonite radnje dijeli i firma koja je bila zadužena za knjigovodstvene poslove Enrona – kompanija Arthur Andersen. Mnogi analitičari s Wall Streeta – među kojima je i veteran Art Cashin – veliki dio odgovornosti pripisuje firmi Andersen.

“Glavni problem – kako misle na Wall Streetu – tiče se vjerodostojnosti ljudi koji se bave revizijom i provjerom. … Ako, recimo, bolnica zatraži laboratorijsku analizu za nekog pacijenta, nitko ne očekuje da će laboratorij prekrajati rezultate samo da bi u bolnici imali osjećaj da uspješno liječe pacijenta. Nužno je, dakle, znati što se točno događa,” kaže gospodin Cashin.

Stručnjak za pitanja financijske strategije Gregg Hymowitz smatra da je za propast Enrona odgovorno više ljudi. Revizori Enronovog knjigovodstva kao da su upravi dali zeleno svjetlo da tiskaju krivotvoreni novac, kaže gospodin Hymowitz. Revizori iz firme Andersen uništavali su dokumente o poslovanju Enrona. To je već dovoljan razlog za krivičnu prijavu – smatra profesor knjigovodstva na njujorškom koledžu Baruch, Doug Carmichael.

“Revizori bi trebali biti javni kontrolori, dakle oni koji trebaju zaštititi javna ulaganja. Andersen to nije činio. Sudeći po onome što je meni poznato, očekujem da će protiv nekih ljudi biti pokrenut krivični postupak. A firmi predstoje burna vremena, ukoliko ne bude čim prije postigla nekakav sporazum,” ističe on.

Mnogi stručnjaci sada smatraju da će istraga dovesti do dugo očekivane reforme knjigovodstvenih propisa, jer se sadašnje knjigovodstvo odvija bez dovoljno nadzora. Neki također smatraju da bi krivične postupke valjalo pokrenuti i protiv firme Andersen, kao i protiv kompanije Enron. Oni koji štite Enron tvrde, međutim, da je ta korporacija radila samo ono što joj je zakon dopuštao, ma koliko to bilo suprotno poslovnoj i drugoj etici. No, novinar Carl Bernstein odbacuje takve argumente:

“Zar ne bi trebala postojati nekakva zaštita dioničara od grabežljivih direktora kakav je bio čelni čovjek Enrona – gospodin Lay, koji je u svojoj kompaniji ukrao milijarde dolara i napunio svoje džepove i džepove svojih suradnika, a uništio Enronove dioničare. … Ako to nije krivično djelo – što jest?” kaže gospodin Bernstein.

Pitanja koja su otvorena propašću Enrona postavljaju se u javnosti vrlo dramatično. Jer, srušio se jedan div i zgnječio milijune dioničara i vlastitih uposlenika. Greške u knjigovodstvu nisu nepoznanica u životu poslovne Amerike, ali su – prema mišljenju stručnjaka – posljedice pada Enrona tako velike da ih se, iz političkih razloga, ne može ignorirati.

 

c/p – voanews 24/1/2002

Zanimljiv komentar o bankrotu jedne od najvećih američkih kompanije koji će nedvojbeno obilježiti povijest dioničarstva, a mislim da bi morali učiti iz povijesti, jer povijest je učiteljica života. 

Pravi dobitnici višemjesečnog nadmetanja za dionice Plive su, sudeći po iznimno visokom postotku prihvata Barrove ponude za preuzimanje, sada već bivši dioničari. Dok Barr i te kako treba zasukati rukave i (svojim dioničarima) opravdati plaćenu cijenu, bivšim dioničarima Plive ostaje samo slatka briga: kako reinvestirati novac? Može li se na hrvatskom tržištu naći nova dobra investicija? Premda je prvi val (kada je dionice kupovao Actavis) već prilično podigao cijene dionica, očekivanja su i dalje visoka. Iako se, kada je riječ o kapitalu koji će se vratiti na domaće dioničko tržište završetkom preuzimanja, prije radi o stotinama milijuna kuna nego o milijardama, za hrvatsko tržište ni taj drugi, manji val neće biti beznačajan. Naprotiv…

Preuzimanjem Plive i hrvatsko tržište zatvara svoje prvo (poslijeratno) poglavlje, svojih prvih 10 ozbiljnijih godina. Naime, 1996. godine, prije točno deset godina, uvrštenje dionica Plive na Zagrebačku i Londonsku burzu zapravo je započelo ozbiljnije uređeno trgovanje dionicama u Hrvatskoj. Kao i sada, na odlasku s burzovne pozornice, Pliva je i 1996. dala velik impulst rastu cijena (svih) dionica. Uspješan plasman dionica u Londonu tada je potaknuo veliku burzovnu euforiju. Nakon razdoblja koje su obilježili "lanci sreće" i "financijski inženjering", burza je bila, činilo se, siguran način kako brzo zaraditi velik novac. Dobro se prisjetiti da je dionica Podravke najvišu cijenu iz 1996. nadmašila tek deset godina kasnije, 2006. godine. I kupci dionica Istraturista s kraja 1996. trebali su čekati punih 10 godina da se dionica vrati na istu razinu. Znate li da najviša zaključna cijena dionica Kraša iz 1996. godine još nije nadmašena? Uspijeh Plive u to je vrijeme na tržištu izazvao iracionalan optimizam na krilima kojeg su sve vodeće dionice postale izgledni kandidati za kotaciju Londonske burze, sposobne ponoviti Plivin uspjeh. No, dogodilo se upravo suprotno. Burzovni "balon" brzo se ispuhao, a cijene većine dionica u narednih godinu-dvije pale su do najnižih ikad zabilježenih razina. U rasprodaji 1999. godine mnoge dionice nisu uspjevale naći kupce ni za desetinu cijene koju su postizale samo tri godine ranije. Danas je lako rezimirati: burzovnom uspjehu Plive približila se samo dionica Zagrebačke banke. Sve ostale domaće dionice i dalje su, što se burze tiče, u manjoj ili većoj mjeri – tek potencijalno dobre, ali uglavnom nedorečene investicijske priče. 

Aktualna dionička euforija ima sličnosti s euforijom otprije deset godina koje se današnji investitori, "neki novi klinci", uglavnom i ne sjećaju. Vrijeme je i kod onih starijih zaliječilo bolna iskustva i gubitke. Tako danas ponovo, kao i prije deset godina, cijene diktiraju glasine i iracionalna očekivanja. Poslovanje i fundamentalna vrijednost ustuknuli su pred bajkovitim "perspektivama" koje gotovo sve dionice iz pepeljuga u tili čas pretvaraju u princeze…

*ulomak iz kolumne Josipa Galineca, vlasnika TO-ONE, objavljene u "Investitoru", financijskom magazinu poslovnog dnevnika, br. 3. (studeni 2006).  

Veliki slom burze 1929. godine (Black Thursday, 24. listopada 1929) je jedan od dva velika sloma koji su zadesili US burzu, a smatra se najvećim slomom u povijesti US burze. Drugi se dogodio 19. listopada 1987. godine, poznat i kao black monday (crni ponedjeljak). Internet bubble bursting koji se dogodio tokom 2000, 2001 odnosno 2002 godine se zbog njegovog obima i vremena u kojem se proteže ne smatra slomom burze, makar je i to, imho, upitno.

"Black Thursday" – crni četvrak (24.10.1929), početak najveće krize u povijesti US burze.

 "Black Monday" – crni ponedjeljak (19.10.1987) – Dow je pao za 22.6%, što je najveći dnevni pad u povijesti US burze. 

Uzrok krize, tj. najčešće prikazano kao uzrok krize je rasprsnuće ekonomskog bubble-a koji je prethodio, banke su šakom i kapom odobravale kredite investitorima koji su na krilima gospodarskog rasta u dionicama vidjeli priliku za brzom zaradom, što je bila i istina sve dok bubble nije prsnuo.

Ali, kao pokazatelj bubblea ili “pregrijane ekonomije” tj. onog od čega nas i (omraženi) Alan Greenspan želi sačuvati se navodi P/E od 12-14, a tokom 1929te se čak spustio s 15 na 10.

Danas veliki broj kompanija ima P/E i veći od 100, prosjek je iznad 30!

Kao drugi razlog se navodi “Smoot-Hawley Tariff Act”, odredba po kojoj se uvodi velik porez-tarifa (60%) na 3200 uvoznih proizvoda, što je potaklo zemlje koje su izvozile u US na identičan odgovor (podizanje poreza na robu iz US), a sve zajedno je rezultiralo recesijom tj. velikom ekonomskom krizom. Ipak, neki povjesničari tvrde da je taj akt donesen nakon velikog crasha, te da u skladu s tim nije mogao izazvati isti.

Nego, kako za cilj ovog teksta nisam zamislio nabrajanje podataka i obrazovanje (za to imate wikipediu), vratimo se osnovnoj misli koja glasi – “što je precijenjenost?”.

U trenutku kad se sve urušilo, 24. listopada 1929. godine, Dow Jones je iznosio 299 bodova, te je kao posljedica precijenjenosti tj. bubble burst-a, u slijedećih par godina pao ispod 80 bodova. Ne za 80 bodova, nego na 80 bodova. Dow Jones se jučer, 11. siječnja 2006 zatvorio na 11,043.44 bodova.

Koliko će Dow Jones iznositi za 50 godina? Da li nas ubrzo očekuje sljedeći slom burze? Slom burze je označio početak velike krize US gospodarstva (”Great Depression”), koja je nastupila 30-tih godina 20-tog stoljeća, tj. do 1929 do 1939. godine. Sam kraj sloma burze se dogodio mnogo ranije, smatra se da se to dogodilo još u travnju 1930 kad je S&P index skočio na 25.92, s obzirom da je na kraju 1929 iznosio 21.45. Za vrijeme depresije je došlo do naglog povećanja broja nezaposlenih, s cca. 3% na preko 25%, u skladu s tim se smanjila potrošnja što je uzrokovalo 50% pad prodaje GM-ovih automobila, odnosno, zatvorio se krug. Kriza je završila tek 1938-39, kad je Roosveltov plan poznatiji kao “New deal” počeo donositi korist, s tim planom je započeto 1933., ali je sve do 1937. smatran promašenim tj. smatrano je da guši razvoj poduzetništva zbog toga što je Keynes tvrdio da privatni poduzetnicima nije stalo do zapošljavanja već do čiste zarade, pa se zaposlenost pokušavala postići radnim akcijama i drugim oblicima državnih ulaganja.

Mora li doći do “korekcije”?

Pa skoro sve dionice, odnosno zbroj vrijednosti dionica iznosi više no što kompanija koja je izdala iste ima “opipljive” vrijednosti (u nekretninama, strojevima, automobilima,…). Da li je Google “precijenjen”? DA. Da li je Rambus, koji je danas ostvario 14% gain “precijenjen”? Da, ima P/E preko 110, a prosjek P/E tog sektora (Internet Information Providers) je 36. Znači li to da ne treba ulagati u spomenute dionice?

Ne zaboravimo da su iste prognoze i fundamente imale i kad su vrijedile 20% manje nego danas, posebno Google.

Vrijeme nakon 1920. do nesretne 1929. je bilo ekonomski izuzetno povoljno vrijeme, fundamentalni pokazatelji su ukazivali na rast gospodarstva, “real income” je od 1921 do 1923 porastao za 10.5%, od 1923 do 1929 za 3.4% na godinu. Od 1923 do 1929 su cijene proizvoda široke potrošnje pale za 0.9% na godinu, ukazujući na stvaran rast i stabilnu ekonomiju. Factory payrolls index je u rujnu 1929. iznosio 111, all-time high, u listopadu se spustio na 110, što ne također najbolji rezultat u povijesti ako isključimo rujan. U prvih 9 mjeseci 1929. je 1,436 kompanija objavilo da će isplatiti veće dividende nego prilikom prijašnje isplate, samo u rujnu je takvu objavu dalo 193 kompanije. Financijske vijesti su bile izrazito pozitivne.

Također, ako je uzrok sloma stvarno precijenjenost, najveći svjetski ekonomisti bi valjda to i uvidjeli te spasili svoje guzice, ali, Irving Fisher, jedan od vodećih US ekonomista je bio poprilično bullish sve do sloma u kojem je izgubio cjelokupno vlasništvo uključujući i kuću.

U Engleskoj, John Mayhard Keynes, možda i najveći svjetski ekonomist u toku prve polovice 20-tog stoljeća, je također izgubio velik dio imovine.

 
Prognoze koje su predhodile velikom slomu:

• “We will not have any more crashes in our time.” – John Maynard Keynes in 1927
• “There will be no interruption of our permanent prosperity.” – Myron E. Forbes, President, Pierce Arrow Motor Car Co., January 12, 1928
• “Stock prices have reached what looks like a permanently high plateau. I do not feel there will be soon if ever a 50 or 60 point break from present levels, such as (bears) have predicted. I expect to see the stock market a good deal higher within a few months.” – Irving Fisher, Ph.D. in economics, Oct. 17, 1929
• “We feel that fundamentally Wall Street is sound, and that for people who can afford to pay for them outright, good stocks are cheap at these prices.” – Goodbody and Company market-letter quoted in The New York Times, Friday, October 25, 1929
• “This is the time to buy stocks. This is the time to recall the words of the late J. P. Morgan… that any man who is bearish on America will go broke. Within a few days there is likely to be a bear panic rather than a bull panic. Many of the low prices as a result of this hysterical selling are not likely to be reached again in many years.” – R. W. McNeel, market analyst, as quoted in the New York Herald Tribune, October 30, 1929.

Iako je preminuo prije ravno 65 godina i danas se o njemu govori kao jednom od najcjenjenijih tradera svih vremena. Poznat i pod nadimcima poput Boy Plunger, The Great Bear, The Wall Street Wonder i Cotton King, Livermore je čak četiri puta za vrijeme svog traderskog staža izgubio, tri puta i ponovo stekao, multi-milijunske vrijednosti, ako bi tadašnji milijun pretvorili u današnje odnose, govorili bi o milijardama dolara. On je čovjek kojeg su držali odgovornim za veliki slom burze 1929. godine, a svoje «prste» je imao u svim većim krizama od 1917 do 1940. godine kad je i preminuo, odnosno kad je izvršio samoubojstvo. Iza njega su osim nebrojenih citata ostale dvije izuzetno cijenjene i danas rado čitane, odnosno knjige koje su obvezno štivo svakog tradera: "Reminiscences of a Stock Operator" i "How to Trade Stocks". O njemu bi se moglo ispisati par stranica teksta, ali za to će već trebati ili uposliti Google ili Amazon i kupiti njegove knjige. Izdvojiti ću samo neke od njegovih citata:

"Fear your losses and let your profits run"
"It was never my thinking that made me money but my sitting tight"
"Markets are never wrong, opinions are"

Većinu svog bogatsva je stekao shortanjem za vrijeme sloma burze  (prilikom market crash-a 1929.god je zaradio preko 100 milijuna usd), a filozofija ili princip trgovanja mu je bilo dokupljivanje pozicije koja ide u željenom smjeru i brza prodaja ako krene u neželjenom smjeru (cutting losses quickly).  

Ironično, nije se baš uvijek držao svojih principa što ga je na kraju i koštalo gubitka cijelog bogatstva, poslušao je savjet prijatelja i dokupljivao poziciju koja je bila u gubitku.

 
Kraj world greatest stock tradera

In the Squibb building at 745 Fifth Avenue, he entered in the Sherry-Netherland Hotel on November 28, 1940, at 4:30 in the afternoon. By 5:33 he walked through the swinging doors and slipped through the closed door of a dim, dark, cloakroom. He sat on a stool at the end of the cloakroom. He withdrew a .32-caliber Colt automatic pistol (he bought the gun in 1928 while he was living in Evermore). He placed the barrel of the gun behind his right ear and pulled the trigger. He died instantly.^[10] Livermore was 63 years old.

The police revealed that there was a suicide note of eight small handwritten pages in Livermore's personal notebook. It was reported in the November 30th of the New York Tribune^[11].

Although untouchable trusts and cash assets at his death totalled over $5 million, he had failed to regain his trading confidence by his death. A lifelong history of clinical depression had finally become the dominant factor in his final years.

Today, Livermore is regarded by many professional traders to be the greatest trader in history.

Zanimljivo da je on bio samo jedan od poznatih businessman-a koji su život skončali na tragičan način, npr.:

1. Predsjednik najveće US željezare, Charles Schwab, je umro u bijedi.

2. Predsjednik najveće naftne kompanije, Edward Hopson je psihički nastradao.

3. Predsjednik newyorkške burze (NYSE), Richard Whitney je pušten iz zatvora da umre u svom domu, također bez novčića.

4. Najpoznatiji trader pšenicom, Arthur Cooger, umro na nepoznatom mjestu, kao prosjak.

5. Predsjednik internacionalne banke, Leon Fraser, izvršio samoubojstvo.

6. Ivar Krueger, predsjednik International Match Corp., također izvršio samoubojstvo, iako neki tvrde da je ubijen.

…